Karate, košarka, parkour, streljaštvo, ragbi, dizanje utega, crossfit… Tako nekako izgleda sportski put Frana Hasije, instruktora fitnesa u teretani, kojeg je ragbi odveo u Englesku na godinu dana. Čime se danas bavi, kako je završio na Fitnes učilištu te kakav je njegov pogled na fitnes industriju u Hrvatskoj, pročitajte u blogu.

1. Nekoć profesionalni sportaš, danas uspješni natjecatelj u dizanju olimpijskih utega u -109kg kategoriji. Nedostaje li ti ragbi i možeš li povući (na prvu nespojivu) paralelu s olimpijskim dizanjem utega?

Volio bih da je u pitanju bio profesionalizam, no to je razina koju dostigneš ako kreneš ili jako mlad ili imaš brutalne predispozicije i mindset za tu razinu igre. Iako je Engleska u pitanju, i visoka razina standarda/jaka liga, svejedno je to i dalje bio amaterizam. Nažalost, krenuo sam prekasno a mentalno sam bio negdje drugdje pa sam možda i potratio neki iskoristivi tračak talenta u to vrijeme. U Hrvatskoj se, čak i na razini reprezentacije bez obzira na visoki standard, igra amaterski, bez novaca i kroz čistu ljubav prema sportu.
U svakom slučaju, ragbi mi jako nedostaje, tu su ljudi s kojima sa praktički odrastao, putovanja sa reprezentacijom su također odlična iskustva a sam sport i ljubav prema njemu razumije i poznaje samo onaj tko ga je zaigrao.
Gledajući kao zasebne sportove, ragbi i dizanje utega nemaju puno veze jedan s drugim. Elementi dizanja se mogu koristiti kao sredstvo u treningu snage/eksplozivnosti, no često je to dvosjekli mač jer zahtjeva određeno vrijeme za učenje ispravne tehnike da bi same vježbe imale smisla. Razumije li trener pokret i njegove principe može biti dobro sredstvo, ali puno je lakše koristiti druge metode za razvijanje eksplozivosti i snage koje ne zahtijevaju toliko inicijalnog učenja. Ja sam osobno volio i kroz godine sam sve više ubacivao elemente i natjecateljske pokrete (trzaj, nabačaj i izbačaj) u trening, no gledajući konstrukciju programa po kojem sada treniram za dizačka natjecanja (uz pomoć kojeg sam postao dvostruki državni prvak) teško da bih mogao uz to još trenirati i ragbi i obratno.

2. Kako si završio na Fitnes učilištu? Dojmovi s nastave za instruktora fitnesa?

U jednom trenutku sam zaključio da bez formalne naobrazbe mogu dospjeti tek do neke razine pa sam nakon kratkog istraživanja i potrage odabrao Fitnes učilište. Nisam pogriješio jer su nastava i profesori odlični, veoma zanimljivi i stručni te izlaze iz okvira klasičnih “teretanđija”. Iako sam došao sa određenim predznanjem i iskustvom svejedno sam puno naučio te sam to naučeno počeo primjenjivati u radu s grupama i klijentima. Također sam zadovoljan time što profesorima nije bitno da ti znaš naučiti gradivo ako to isto ne možeš primjeniti i zaista razumijeti. Praktični ispit je bio primjerice super koncipiran gdje se provjerava upravo to: razumiješ li pokret i gradivo ili ne.
Količina praktične nastave je isto zavidna, pogotovo prilikom kardio fitnesa gdje sve module i tipove treninga testiraš i sam tako da bolje razumiješ kako se osjeća tvoj klijent. Naravno, praktična nastava vezana za osnovne pokrete je također odrađena izvrsno i profesori ispravljaju svakoga ponaosob trudeći se da svi polaznici razumiju što rade.

3. Obzirom na tvoju svestranost, u kojem smjeru bi želio razvijati svoju trenersku karijeru?

Generalno, trenutno sam jako zadovoljan svojim radnim mjestom i poslom. Volio bih eventualno jednog dana otvoriti svoj vlastiti centar/dvoranu ili osnovati svoj brend/klub, no otom potom. U ovoj fazi gledam i tražim gdje bih još mogao usavršiti svoje znanje i pojačati naobrazbu jer svako dodatno znanje stavlja težinu na tvoje ime kao sve stručnijeg i boljeg trenera. Volim raditi i privatne i grupne treninge tako da bih se zadržao što više u tome pravcu.

4.  Smatraš li da fitnes industrija u Hrvatskoj raste? Imaš li poruku za osobe koje razmišljaju okušati se u toj branši?

Smatram da raste i postaje sve popularnija, no u tom velikom balonu svakojakih trenera, stručnjaka, influencera, različitih programa, tipova treninga, sportova itd. postaje vrlo teško razaznati više ili manje kvalitetne persone. Tako da svima koji planiraju zaplivati u trenerske ili instruktorske vode toplo preporučam da znanjem izbiju iz prosječne mase te krenu prvo sa formalnim obrazovanjem, toplo preporučujući Fitnes učilište, a onda pune svoje znanje sa puno rada, stjecanjem iskustva i iskušavanjem novih i različitih stvari/sportova. Također preporučam da se ne boje izazova, neki specifični klijenti će zahtijevati drugačiji pristup i “tjerat” će vas da tražite nove načine kako bi riješili problem i došli do cilja koji ste odredili s klijentom. Nitko ne zna apsolutno sve. Što prije shvatite da učenje nikad ne staje i da morate gledati van svojih okvira, to ćete prije postajati boljim trenerom.