fbpx

“Što prije shvatite da učenje nikad ne staje i da morate gledati van svojih okvira, to ćete prije postajati boljim trenerom.” – Fran Hasija

Karate, košarka, parkour, streljaštvo, ragbi, dizanje utega, crossfit… Tako nekako izgleda sportski put Frana Hasije, instruktora fitnesa u teretani, kojeg je ragbi odveo u Englesku na godinu dana. Čime se danas bavi, kako je završio na Fitnes učilištu te kakav je njegov pogled na fitnes industriju u Hrvatskoj, pročitajte u blogu.

1. Nekoć profesionalni sportaš, danas uspješni natjecatelj u dizanju olimpijskih utega u -109kg kategoriji. Nedostaje li ti ragbi i možeš li povući (na prvu nespojivu) paralelu s olimpijskim dizanjem utega?

Volio bih da je u pitanju bio profesionalizam, no to je razina koju dostigneš ako kreneš ili jako mlad ili imaš brutalne predispozicije i mindset za tu razinu igre. Iako je Engleska u pitanju, i visoka razina standarda/jaka liga, svejedno je to i dalje bio amaterizam. Nažalost, krenuo sam prekasno a mentalno sam bio negdje drugdje pa sam možda i potratio neki iskoristivi tračak talenta u to vrijeme. U Hrvatskoj se, čak i na razini reprezentacije bez obzira na visoki standard, igra amaterski, bez novaca i kroz čistu ljubav prema sportu.
U svakom slučaju, ragbi mi jako nedostaje, tu su ljudi s kojima sa praktički odrastao, putovanja sa reprezentacijom su također odlična iskustva a sam sport i ljubav prema njemu razumije i poznaje samo onaj tko ga je zaigrao.
Gledajući kao zasebne sportove, ragbi i dizanje utega nemaju puno veze jedan s drugim. Elementi dizanja se mogu koristiti kao sredstvo u treningu snage/eksplozivnosti, no često je to dvosjekli mač jer zahtjeva određeno vrijeme za učenje ispravne tehnike da bi same vježbe imale smisla. Razumije li trener pokret i njegove principe može biti dobro sredstvo, ali puno je lakše koristiti druge metode za razvijanje eksplozivosti i snage koje ne zahtijevaju toliko inicijalnog učenja. Ja sam osobno volio i kroz godine sam sve više ubacivao elemente i natjecateljske pokrete (trzaj, nabačaj i izbačaj) u trening, no gledajući konstrukciju programa po kojem sada treniram za dizačka natjecanja (uz pomoć kojeg sam postao dvostruki državni prvak) teško da bih mogao uz to još trenirati i ragbi i obratno.

2. Kako si završio na Fitnes učilištu? Dojmovi s nastave za instruktora fitnesa?

U jednom trenutku sam zaključio da bez formalne naobrazbe mogu dospjeti tek do neke razine pa sam nakon kratkog istraživanja i potrage odabrao Fitnes učilište. Nisam pogriješio jer su nastava i profesori odlični, veoma zanimljivi i stručni te izlaze iz okvira klasičnih “teretanđija”. Iako sam došao sa određenim predznanjem i iskustvom svejedno sam puno naučio te sam to naučeno počeo primjenjivati u radu s grupama i klijentima. Također sam zadovoljan time što profesorima nije bitno da ti znaš naučiti gradivo ako to isto ne možeš primjeniti i zaista razumijeti. Praktični ispit je bio primjerice super koncipiran gdje se provjerava upravo to: razumiješ li pokret i gradivo ili ne.
Količina praktične nastave je isto zavidna, pogotovo prilikom kardio fitnesa gdje sve module i tipove treninga testiraš i sam tako da bolje razumiješ kako se osjeća tvoj klijent. Naravno, praktična nastava vezana za osnovne pokrete je također odrađena izvrsno i profesori ispravljaju svakoga ponaosob trudeći se da svi polaznici razumiju što rade.

3. Obzirom na tvoju svestranost, u kojem smjeru bi želio razvijati svoju trenersku karijeru?

Generalno, trenutno sam jako zadovoljan svojim radnim mjestom i poslom. Volio bih eventualno jednog dana otvoriti svoj vlastiti centar/dvoranu ili osnovati svoj brend/klub, no otom potom. U ovoj fazi gledam i tražim gdje bih još mogao usavršiti svoje znanje i pojačati naobrazbu jer svako dodatno znanje stavlja težinu na tvoje ime kao sve stručnijeg i boljeg trenera. Volim raditi i privatne i grupne treninge tako da bih se zadržao što više u tome pravcu.

4.  Smatraš li da fitnes industrija u Hrvatskoj raste? Imaš li poruku za osobe koje razmišljaju okušati se u toj branši?

Smatram da raste i postaje sve popularnija, no u tom velikom balonu svakojakih trenera, stručnjaka, influencera, različitih programa, tipova treninga, sportova itd. postaje vrlo teško razaznati više ili manje kvalitetne persone. Tako da svima koji planiraju zaplivati u trenerske ili instruktorske vode toplo preporučam da znanjem izbiju iz prosječne mase te krenu prvo sa formalnim obrazovanjem, toplo preporučujući Fitnes učilište, a onda pune svoje znanje sa puno rada, stjecanjem iskustva i iskušavanjem novih i različitih stvari/sportova. Također preporučam da se ne boje izazova, neki specifični klijenti će zahtijevati drugačiji pristup i “tjerat” će vas da tražite nove načine kako bi riješili problem i došli do cilja koji ste odredili s klijentom. Nitko ne zna apsolutno sve. Što prije shvatite da učenje nikad ne staje i da morate gledati van svojih okvira, to ćete prije postajati boljim trenerom.

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor intervjua

Mirna Hajnic

Mirna Hajnic, mag. cin.

Diplomirala na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, usmjerenje Fitnes. Natjecateljski se bavila akrobatskim rock’n’rollom te je kao član reprezentacije Republike Hrvatske sudjelovala na svjetskim i europskim prvenstvima. Uz studij, usavršava se radom u raznim Fitnes centrima te na konvencijama u Hrvatskoj i inozemstvu. U svom radu, naglasak stavlja na zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje i holistički pristup treningu. Mirna je dio predavačkog tima Fitnes učilišta od 2014. godine i predaje na programu za instruktore pilatesa

Povezani blogovi