Vrhunski sportaši se nerijetko nakon svoje profesionalne karijere nastave rekreativno baviti sportom jer su sport, aktivnost i kretanje jednostavno nedjeljivi dio onoga što jesu. Jedan od njih je i Igor – naš današnji sugovornik. Koje sve izazove nosi vrhunski sport, kako je to trenirati u društvu najboljih te kako se iz vrhunskog sporta „prebaciti“ na rekreacijski i od toga napraviti posao – pročitajte u današnjem intervjuu.

1. Igore, ako sam dobro zbrojila i oduzela :-), više od pola života si proveo u rukometu. Kad je netko toliko dugo u sportu, pogotovo u onom profesionalnom, nekako kao da taj sport postane dio njegovog identiteta. Pa reci ti nama, što za tebe predstavlja rukomet?

Rukomet za mene nije bio samo sport, već način života. Kroz sve te godine, postao je dio mene – ne samo kroz treninge, utakmice i rezultate, već i kroz vrijednosti koje sam kroz njega usvojio: timski duh, disciplina, upornost i ljubav prema onome što radiš. Rukomet mi je pružio priliku da upoznam nevjerojatne ljude, proživim nezaboravne trenutke i stalno se razvijam, ne samo kao sportaš, već i kao osoba.

2. Tijekom posljednjih 15 godina svoje profesionalne karijere zastupao si (opet – ako sam dobro zbrojila 🙂 ) čak 7 klubova, međutim, nije uvijek sve išlo „glatko“. Tijekom karijere si imao jednu tešku ozljedu ramena koja je istu skoro okončala. Što se točno dogodilo, koliko ti je trajao oporavak i koliko ti se bilo teško vratiti na parket nakon takve ozljede? Što te guralo da ne posustaneš?

Ozljeda ramena bila je jedan od najtežih trenutaka u mojoj karijeri. Došlo je do ozbiljnog oštećenja zgloba, što me na trenutke dovodilo u pitanje hoću li se ikada moći vratiti na teren. Oporavak je trajao gotovo godinu dana i uključivao je operaciju, intenzivnu rehabilitaciju te puno fizičkog i mentalnog rada.
Iskreno, najteži dio nije bio samo fizički napor, već borba sa sumnjama i strpljenjem. Međutim, ono što me držalo je rekao bih želja da se dokažem sebi – da pokažem da mogu ponovno stati na parket i igrati na visokom nivou. Taj period naučio me važnosti strpljenja i ustrajnosti, a povratak na teren bio je jedno od najljepših postignuća u mom životu.

3. 2013. si bio pozvan u reprezentaciju Hrvatske pod trenerskom palicom Slavka Goluže. Pošto mi, „obični smrtnici“ :-), nismo imali takvu priliku, reci nam nešto o tom iskustvu? Kako je bilo trenirati rame uz rame s najboljima?

Biti pozvan u reprezentaciju Hrvatske 2013. godine bilo je ostvarenje sna i velika čast. Kad nosiš taj dres s grbom na prsima, osjećaš nevjerojatnu odgovornost, ali i ponos.
Atmosfera u ekipi bila je nevjerojatna – profesionalna, ali i puna zajedništva. Gledati i učiti od igrača koji su u tom trenutku bili na samom vrhu svjetskog rukometa bilo je inspirativno. Ti treninzi i utakmice nisu samo podigli moj nivo igre, već su me naučili kako razmišljati i djelovati na najvišem nivou. To iskustvo dodatno mi je pokazalo koliko su rad, disciplina i timski duh ključni, ne samo u sportu, već i u životu. Taj period nosim sa sobom kao jednu od najljepših uspomena u karijeri.

4. Osim uspješne sportske karijere, briljirao si i u nekim drugim područjima – naučio si talijanski, francuski, engleski i slovenski jezik (umorim se samo dok ih sve nabrojim… :-)). I što sad? Koji je idući? 🙂

Hvala na komplimentu! Nekako sam uvijek imao sluh za jezike, a kroz sportsku karijeru i život u različitim zemljama imao sam priliku svakodnevno ih usavršavati. Naučiti jezik za mene nije samo stvar komunikacije, već i upoznavanja kulture, ljudi i njihovog načina razmišljanja.
A što se tiče jezika, nedostaje mi ruski kako je moja majka profesorica istog…ali nekako imam osjećaj da sam malo lijen, možda zato što mi je uvijek dostupan. 🙂

5. 2017. si se pozdravio s profesionalnom, ali ne i onom fitness karijerom. Početkom 2024. godine upisao si Fitnes učilište, odnosno program osposobljavanja za instruktora funkcionalnog fitnesa kojeg si uspješno i završio. Kroz nastavu čujemo da polaznici s vremena na vrijeme znaju imati „ahaaaa“ trenutke. Jesi li i ti imao koji takav trenutak, odnosno, koliko ti je edukacija na Učilištu pomogla u produbljivanju znanja stečenog dugogodišnjom sportskom karijerom i radom s trenerima različitih profila?

Definitivno sam imao nekoliko „aha“ trenutaka tijekom edukacije na Fitnes učilištu! Iako sam kroz sportsku karijeru stekao puno praktičnog znanja i iskustva, edukacija mi je pomogla da razumijem dublje principe i znanstvenu podlogu iza treninga. Na Učilištu sam spojio ono što sam intuitivno znao iz iskustva, s teorijom – od biomehanike i pravilne tehnike, do programiranja treninga i prilagodbi za različite klijente.
Jedan od tih trenutaka bio je shvaćanje koliko je individualizacija treninga ključna. U sportu često radimo prema timskim planovima, ali u fitnessu je pristup specifičan za svakog pojedinca. To mi je otvorilo nove perspektive i dodatno me motiviralo da još više radim na sebi i kao treneru.
Učilište mi je dalo čvrst temelj da prenesem svoje iskustvo iz profesionalnog sporta na širu publiku, ali na strukturiran i siguran način. Tako da, uz svu praksu koju imam iza sebe, osjećam da sam sad puno spremniji i sigurniji u ulozi instruktora.

6. Načula sam da već radiš punom parom u području fitnesa… – Radiš on-line coaching, ali i treninge uživo. Koliko si zadovoljan i imaš li možda još nekih planova za budućnost?

Istina, on-line coaching mi pruža priliku da radim s ljudima na daljinu , dok su treninzi uživo posebni zbog direktne interakcije i energije koju dijelimo tijekom rada. Svaki klijent ima svoje ciljeve i izazove, i to me motivira da se stalno usavršavam i prilagođavam kako bih im pomogao da postignu najbolje rezultate.
Što se tiče planova za budućnost, svakako ih imam! Planiram proširiti svoje znanje kroz dodatne edukacije, također razmišljam o pokretanju vlastitog fitness programa ili platforme koja bi kombinirala sve što sam naučio kroz sport i edukaciju. Cilj mi je dugoročno pomagati ljudima da postanu najbolja verzija sebe, bilo da se radi o kondiciji, zdravlju ili jednostavno većoj kvaliteti života.