Kako potaknuti nekoga da postane tjelesno aktivan i da mu to postane stil života?
Kako ga osvijestiti da su tjelesna aktivnost i tjelesno vježbanje divota i da bi trebale postati dio svakodnevice? Vjerujem da ste se, kao i ja, dosta puta susreli s tim problemom kad su u pitanju članovi obitelji ili bliski prijatelji.
Tema koja čak i ne spada u područje kineziologije i fitnes svijeta, već psihologije, ali svi koji se duže bave fitnes svijetom svjesni su da može imati presudan utjecaj.

Ako želite biti uspješni u poslu fitnes trenera – specifična znanja iz kineziologije nisu dovoljna.
Za vođenje procesa potrebno je, osim specifičnog znanja za upravljanje trenažnim procesom, imati osnovna znanja iz psihologije, učincima prehrane, sna… Naravno, o marketingu da ni ne govorim (kako bi uopće i imali klijente).

Zato u vrhunskim sustavima postoji više stručnjaka – upravo zbog kompleksnosti procesa. Ne morate, niti možete znati sve, ali morate znati da niste vi jedini u tom poslu koji determinirate uspjeh. Ako možete i želite, povežite se sa stručnjacima u tim područjima – ako ne, naučite osnove i principe. Ponekad ljudi traže tih 1 ili 2% (npr. pod kojim kutem se najbolje aktivira mišić), a zaborave na drugih 60 ili 70% (prehrana, san) koji su puno bitniji.
Da bi kontrolirali neki proces, potrebno je prvo znati koji vam ciljevi i koje su glavne sastavnice o kojima ovisi uspjeh.
Kako bi bolje razumjeli što namjeravam reći, pokazat ću na jednostavnome primjeru – primjerice želite smršaviti (cilj). Ljudi se često pitaju koji oblik treninga troši više kalorija, je li bolje trčanje ili dizanje utega i slično –  a za prehranu ne pitaju.
Za početak trebate znati da tjelesna aktivnost i tjelesno vježbanje nisu ključ uspjeha (glavna sastavnica). Pomažu u jednadžbi, ali dominantno je potrebno posložiti prehranu,  tek nakon toga se posvetiti tjelesnog aktivnosti i vježbanju, regulirati san i zadržati motivaciju. To ne znači da ne treba vježbati, naprotiv, ali jednostavno nije presudno. U suprotnom ćete samo biti frustrirani.
Ono što je u pozadini i često ostaje zanemareno je motivacija, u što sam se i sam uvjerio na dosta primjera. Možete vi napisati savršen plan na papiru, napraviti odlična testiranja, kupiti opremu, dati smjernice za prehranu i san, skinuti aplikacije za praćenje vježbanja itd., ali ako osoba ne vidi to kao prioritet – sve pada u vodu.

Kako bi se bilo što pokrenulo – potrebna je promjena!

Transteoretski model je dominantni model kod promjene ponašanja posebno kod promjene životnog stila s ciljem unapređenja zdravlja. (1)

Čest je slučaj da su osobe u različitim stadijima spremnosti za promjenom i ovo predviđa njegovu/njenu spremnost za promjenu. Ako ste se susreli s tim onda već razumijete temelj transteoretskog modela. (1)

1)

Edukacija pomaže! Da bi netko uopće vježbao, treba znati zašto bi to radio. Nekoga će zainteresirati zdravstvene koristi, neke fizički izgled… ali osoba treba sama postati svjesna da tjelesna aktivnost i tjelesno vježbanje imaju mnogobrojne koristi.

Nakon toga bitno je napraviti 1. korak, a zatim 2., 3., 4. i tako kroz cijeli život.

Motivacija ovisi i o unutrašnjim (intrinzičnim)  i vanjskim (ekstrinzičnim) faktorima. Ti faktori se razlikuju od osobe do osobe. U praktičnom radu potrebno je koristiti obje vrste kako bi motivacija bila dugotrajna.

Evo nekoliko primjera pitanja pomoću kojih možete saznati više o motivaciji bliskih osoba (npr. roditelja) ili klijenta (koji je rekao da želi izgubiti 10 kg) u početku suradnje s vama:

1. Što će vas posebno veseliti ako ispunite svoje ciljeve?
2. Što ćete dobiti ostvarenjem cilja?
3. Ako ne ostvarite svoj cilj, što će to govoriti o vama?
4. Koje posljedice ćete imati ako ne ostvarite cilj?

S vremenom želite dobiti preciznije odgovore na pitanja koja su vezana uz postavljanje ciljeva i motivaciju pa evo nekoliko primjera takvih pitanja:

1. Što želite?
2. Kada, gdje i kako to želite?
3. Kako ćete znati da ste dobili što želite?
4. Jeste li vi odgovorni za ishod?
5. Je li ishod vrijedan toga što želite postići?
6. Što vas može spriječiti?
7. Predstavlja li ishod ono što jeste ili želite biti?
8. Kako će se stvari promijeniti ostvarite li svoj ishod?
9. Što imate sada, a može vam pomoći u ostvarenju?
10. Koji je vaš prvi korak?

Intrinzična motivacija relativno je otporna na prolaznost vremena, iako s obzirom na njenu usklađenost sa stavovima pojedinca, može doći do manjih promjena kroz duže periode. Također, intrinzična motivacija ne ovisi o ostvarenju cilja u jednakoj mjeri kao ekstrinzična, pa je samim time otpornija na ishode. Negativna strane intrinzične motivacije jest to što postoje trenuci u razvoju snaga klijenta kada cijena jakog treninga i odricanja nailaze na prepreke, jer se kose s nekim drugim uvjerenjima i vrijednostima ili pak zbog povećanog fizičkog umora u trenutku kada ljudi nemaju jasnu sliku i pregled svoje kognitivne sheme (emotivni i fizički overflow).

Ovo su neki od primjera intrinzične motivacije klijenta:

1. Zdravlje – želim biti zdrav zbog sebe i svoje obitelji
2. Osjećaj zadovoljstva – sretan sam kada vježbam
3. Osjećaj postignuća – na ovaj način nešto postižem za sebe i svoje bližnje
4. Rušenje barijera – za mene je svaki trening novo rušenje barijere, fizičke i mentalne
5. Usklađenost s osobnim uvjerenjima – vjerujem u težak trud, rad i odricanja

Ekstrinzična motivacija je svakako vrijedna, ali kratkotrajan oblik motiviranja klijenta, s obzirom na to da su nagrade (reinforcement) ili kazne (punishment) tek relativno stabilne.  Ovise o vremenu, često nisu konstantne s obzirom na mogućnost nagrađivanja i s vremenom njihova snaga opada ili dolazi do nestanka željenog efekta (gašenje).

1. Novac – želim uspjeti jer uspjeh sa sobom nosi financijsku sigurnost
2. Slava – treniram li dobro bit ću popularan
3. Uspjesi – želim postići veliki uspjeh u životu
4. Nagrade ili kazne– uvijek kada pobijedim, roditelji me nagrade
5. Pohvale – pohvala drugih, stručnih, mnogo mi znači

Istraživanja pokazuju da se pojedinac s vremenom adaptira na nagradu, pa onda ovaj oblik motivacije nije idealan i vremenski stabilan, jer nakon nekog vremena ni nagrade ni kazne ne djeluju.
Puno bitnija je edukacija i intrinzični faktori koji će stvoriti naviku bavljenja tjelesnom aktivnošću.

Kako započeti?

Educirajte bliske osobe/ klijente o dobrobitima tjelesne aktivnosti (slobodno ih i malo uplašite s rizicima sedentarnog života). Kada zajedno krenete, krenite s malim stvarima. Šetnja stepenicama umjesto vožnja liftom, šetnja do dućana, odvajanje vremena u danu za tjelesno vježbanje, učenje pravilne tehnike izvođenje vježbi… Pustite pločice ovo ljeto, gledajte sva ostala ljeta i godine koje imaju pred sobom. Definirajte SMART ciljeve za vježbanje i uvijek gledajte principe i širu sliku. Nije cilj da osobe tjelesno vježbanje doživljavaju kao mučenje i sredstvo za gubljenje kilograma već nešto zbog čega se osjećaju bolje, što ih čini zadovoljnijima i sposobnijima za svakodnevne aktivnosti.
Postupna progresija, fokus na pozitivno i nemojte ih osuđivati ako ne rade sve kako ste zamislili (neće se ništa dogoditi ako pojedu čokoladu ili propuste 1 trening).
Bitno je da se osoba dnevno bavi tjelesnom aktivnošću i napreduje. Napredak ne mora biti veća minutaža ili podignuta kilaža, već sama činjenica da vježba par mjeseci/godina duže i da se bolje osjeća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.