Natalija Lehman živi u Varaždinu, ima 38 godina i za dobar trening nije joj teško jednom tjedno potegnuti čak ni do Zagreba. S pilatesom se susrela prije 20 godina. Tada sigurno nije imala ni u primisli da bi jednog dana mogla biti i instruktorica pilatesa. No nije ona upisala Fitnes učilište da bi bila instruktorica, nego zato da bi više naučila o ljudskom tijelu, vježbanju i benefitima vježbanja. Da, na Fitnes učilištu to nije rijedak slučaj. Više o Nataliji u nastavku.

1. Natalija predstavi se u nekoliko rečenica? I naravno, svog psa kojeg toliko voliš. 

Imam 38 godina, po zanimanju sam magistar ekonomije, a trenutno radim kao voditelj ureda uprave . Uz to, radim kao poslovna tajnica Odvjetničkog zbora Varaždin.

Osim vježbanja pilatesa i DNS, svoje slobodno vrijeme najviše volim provoditi u prirodi, bilo da je to šetnja u prirodi, šetnja uz rijeku Dravu ili planinarenje po obližnjim brdima. I naravno, u druženju s Kirom, veselom i energičnom mješankom udomljenom iz Udruge za dobrobit i zaštitu životinja Indigo prošle godine. Psi su oduvijek zauzimali važno mjesto u mojem životu i posebno mjestu u srcu. Jedno vrijeme aktivno sam se bavila kinologijom, sportsko-radno kinologijom s njemačkom ovčarkom te sudjelovanjem na izložbama pasa sa Samojedima. A danas je Kira centar mog Svemira.

2. Svake generacije imamo nekoliko polaznika koji su vježbači i koji bi voljeli znati više. Ti si upravo tako htjela naučiti više o tjelesnoj aktivnosti, pilatesu. E sad, malo vježbača ima toliku motivaciju. Kako si došla na tu ideju?

S pilatesom sam se prvi put susrela prije dvadesetak godina nakon završetka srednje škole. Vježbala sam koliko su mi studentske obaveze dopuštale , a kasnije i poslovne. Zadnjih nekoliko godina više sam se zainteresirala za pilates jer sam shvatila da mi taj oblik vježbanja najviše odgovara. Ideja za upisom na Fitnes učilište došla je nakon što sam u zadnjih godinu dana promijenila nekoliko instruktorica pilatesa, od kojih je svaka imala drukčiji pristup vježbanju. Također, jedna od njih završila je osposobljavanje upravo na Fitnes učilištu.  I zapitala sam se, zašto ne bih i ja naučila još nešto više? Ipak je učenje i stjecanje novih znanja cjeloživotni proces. Još ako ima pozitivne efekte na zdravlje pojedinca? I odluka je pala. Naravno da se sve događa u pravom trenutku i s razlogom pa je tako i meni najava za Early bird upis na Fitnes učilište iskočila na društvenih stranicama u pravom trenutku.

3. Sada kada si vidjela kako to izgleda sa strane instruktora, a ne samo vježbača, što bi rekla u čemu najviše u praksi griješe vježbači, a u čemu instruktori, treneri?

Vježbači najčešće griješe kada misle da rezultati dolaze odmah, preko noći. I za izostanak “instant rezultata” tada nažalost krive instruktore. Vježbanje treba postati navika, potreba, rekla bih gušt. I nakon toga dolaze rezultati. Vježbači često dolaze samo da se “malo rekreiraju” i često ne posvećuju dovoljnu pažnju uputama instruktora ili zanemaruju ono što čuju. Što svakako nije poželjno jer može prouzročiti različite vrste ozljeda. Instruktori se često, u svojoj najboljoj namjeri da pomognu i motiviraju vježbače, mogu izgubiti u moru uputa za izvođenje vježbi. Instruktori trebaju koristiti jednostavan jezik koji će biti razumljiv vježbačima, ali također i stručan da vježbači ipak savladaju osnovne fitnes pojmove. Vođenje grupa u kojima većina vježbača može pratiti kratke i jasne upute instruktora je produktivnija od grupe u kojoj objašnjavanje izvođenja vježbe na svakom satu traje jedno vrijeme.

4. Nastavu si polazila sa sestrom. Kako ti je bilo na nastavi? Je li ti ustvari bilo lakše jer ste mogle jedna na drugoj vježbati? 

Mi smo generacija koja je krenula početkom ožujka kada  je krenulo širenje epidemije COVID 19 nakon kojeg je uskoro uslijedio lockdown. Uzbuđenje i veselje zbog početka nastave uskoro je zamijenilo  iščekivanje kada ćemo i kako nastaviti s predavanjima. Što će biti s praktičnim dijelom nastave? Sve pohvale idu Fitnes učilištu na odličnoj organizaciji online predavanja, podršci i trudu koji su uložili u sve skupa unatoč situaciji s epidemijom. Zaista su napravili sve što su mogli u navedenim okolnostima.

Predavanja smo odradili on-line, iako smo na kraju dobili opciju da sve odslušamo uživo, Maja i ja odlučile smo se za on-line opciju zbog toga što živimo u Varaždinu, a vikende, kada smo imale praktičnu nastavu, ionako smo planirale provoditi u Zagrebu. Praktičan dio nastave posebna priča. Već prvi sat s Asjom Petersen je u meni izazvao veliko strahopoštovanje i respekt prema njoj. Toliko predana onome što radi, stručna, otvorena i pristupačna, strpljiva, spremna podijeliti svoja znanja i iskustva, mogla bih nabrajati u nedogled. Nju ću pamtiti kao osobu od koje sam učila osnove osnova i  koja me naučila da je jednostavnost pokreta i vježbe gotovo uvijek najbolji izbor. Predavačice Ines Čavar i Andreja Mohorović zaslužne su za to da danas vježbamo u studiju koji vodi Ines, DNS i vježbanje na reformerima (što nam je bila velika želja, a u Varaždinu nemamo gdje) tako da jednom tjedno odemo do Zagreba na trening.

Činjenica da smo Maja i ja zajedno pohađale predavanja i vježbe uvelike mi je olakšala savladavanje cjelokupnog gradiva. Osim što smo mogle vježbati jedna na drugoj, više vremena smo provodile zajedno, družile se, učile, raspravljale, ponavljale gradivo i uživale u vikendima u Zagrebu. Maja mi je bila velika podrška i motivirala me u učenju i vježbanju.

5. Spomenula si da se vaša najdraža trenerica vratila u studio u kojem vježbate. Kako vam je sada doći na trening i pratiti vježbe kad znate mnogo više nego prije?

Da, Petra se vratila na početku nove sezone vježbanja te smo naravno priključile grupi. Treninzi su sada puno zanimljiviji, lakše je izvoditi vježbe kada znate kako pravilno izvoditi pokrete, koje mišiće aktivirati. Možemo izvoditi i teže varijante vježbi budući da smo osnovne elemente savladale i naravno, sve vježbe i intenzitet vježbanja sada možemo prilagođavati sebi, neovisno o grupi u kojoj treniramo.

6. Za kraj. Što bi poručila novim instruktorima kako da se najbolje pripreme za treninge i njihove vježbače?

Svi smo mi ljudi od krvi i mesa koji imamo svoje živote, probleme, uspone i padove. Užurbani stil života prihvatili smo kao normalan. Epidemija od nas ove godine zahtijeva da se prilagođavamo u svim sferama života te da da živimo “novo normalno”. I naravno da nemamo motivacije svaki dan za vježbanje ili vođenje treninga. Međutim, ono što nas treba motivirati je činjenica da će naši stav, pristup i angažman biti motivacija našim polaznicima da dolaze na naše treninge. Dobra priprema treninga već je pola posla i uvelike olakšava održavanje sata. Modifikacije vježbi i prilagođavanje intenziteta tada će se lakše odraditi u hodu.  Kada vam na kraju treninga vježbači kažu hvala i drago mi je da sam odradila/o trening, bit će vam to najveća motivacija da nastavite.

Poznata pjesma brazilskog pjesnika Maria de Andrade pod naslovnom “Mojoj duši se žuri”, najbolje opisuje trenutak u kojem sam odlučila upisati program za Instruktora pilatesa, a završava riječima “…imamo dva života. I onaj drugi počinje u trenutku kad shvatiš da je život samo jedan.”