Fitnes je relativno mlada industrija u cvijetu svoje popularnosti. Dok ovo pišem, propuštam barem jedan novi stručno/znanstveni rad. Iako mislimo da znamo mnogo, kratka povijest nam dokazuje da postoje brojni nedovoljno istraženi fenomeni u području ljudskog kretanja i tjelesnog vježbanja. Što popratiti, kome vjerovati, kako filtrirati informacije i najbitnije, aplicirati ih kako bismo unaprijedili kvalitetu svog rada?

Je li to dovoljno za uspjeh? Kako osigurati konstantan rast, zadržati kvalitetu i koje korake moramo poduzeti kako bismo bili zaista uspješni u svom radu?

Prvo valja definirati uspjeh, a odgovor na to, pomalo filozofsko pitanje, nije jednostavno dati. Stoga ćemo se složiti da definicija uspjeha leži u mišlju pojedinca. Ako je netko zadovoljan svojim djelovanjem, financijskom situacijom i na kraju dana osjeća zadovoljstvo urađenim, pretpostavka je da je uspješan.

U razgovoru s kolegama koji su (po našoj definiciji) uspješni mogu izdvojiti desetak navika koje se pojavljuju kao zajednički nazivnik.

Što to oni sustavno (ne) rade?

1. Uspoređivanje s drugima

Ova tema po mome sudu ima dvojaku premisu. Ako negiramo uspoređivanje s drugima sama tema ovog bloga postaje suvišna. Upravo nacrt ponašanja uspješnih trenera a onda nerijetko viđamo upozorenja kako se ne valja uspoređivati. Usporedba je normalna stvar sve dok pod kontrolom imamo svoj ego, emocije i strpljenje. Uspoređivati se s nekim je u samoj esenciji osobe, i od toga ne treba bježati jer imamo prostor za učenje i napredak. Osobno tražim nedostatke u svom radu i poslovanju uspoređujući se s drugima, ali…

Postoji i druga strana medalje.

Jeste li se ikada našli u situaciji da pratite rad nekoga i prosto ne možete vjerovati da imaju izvrsne rezultate na svakom području a proces se kosi sa svime što vi smatrate bitnim i kvalitetnim? I to vas natjera da posumnjate u svoje postulate i promijenite način igre te se dovedete u vode koje nisu za vas. Meni se osobno ovo dogodilo mnoštvo puta. I onda naučiš da možeš biti dobar jedino kada zaista vjeruješ u ono što radiš. Poanta je ne kopirati druge i očekivati isti rezultat. Nije sve u metodi samog rada. Iz nekog razloga netko je uspješan u nekom području i privlači svoju klijentelu. Pronađi svoju nišu, što ti smatraš kvalitetnim, i ljudi će to prepoznati. Ako ne vide, educiraj ih. Što nas vodi do broja-

2. Edukacija

Uspješni treneri nisu isključivo prodavači. Ljude valja educirati iz dva razloga; Prvo, ako se nekome jednostavno objasni što i kako treba raditi, veće su šanse da će polučiti rezultate i drugo, vaši potencijalni klijenti možda ni ne znaju što im treba, što žele, i kako do toga doći. Ovo je prostor za vas. Ako vi educirate ljude o važnosti vašeg djelovanja, vaš posao bi trebao cvjetati. Razgovori s klijentima, radionice, seminari, blogovi na društvenim mrežama, kako god, ali neka se čuje riječ.

3. Vlastita edukacija

Kao što sam naveo u uvodu, fitnes je još adolescent.  Svjedoci smo novih saznanja iz dana u dan. Važno je ići u korak s vremenom. „Ako radim sve isto kao i prošle godine, onda znam da nisam napredovao.“ – Mike Boyle. Ova rečenica, svjetski poznatog trenera me utješila kada sam pomislio da prečesto mijenjam mišljenja. To se zove učenje. Kako prolazi vrijeme, naučiš filtrirati informacije i prepoznati što je prolazni hit, a što je zaista kvalitetno. Bez brige, upao sam u mnogo zamki mondenih gurua, primjerice, dvije sam godine mislio da je trening pokretljivost jedini i ispravni put. Onda sam shvatio da moj klijent želi veći biceps a ja tupim po mobilnosti gležnja. I sada je moj klijent nečiji tuđi klijent. A njegov je zahtjev bio realan, jednostavan i ostvariv. Kada imaš samo čekić, sve izgleda kao čavao. I to sada znam. Međutim nije mi žao vremena provedenog u istraživanju treninga pokretljivost, zato što sada točno znam što funkcionira a što ne. I sad bolje upravljam raspoloživim vremenom. Win- win.

4. Specijalizacija

Vrlo je teško biti odličan u svemu. Osim ako se baviš Crossfitom ? Sigurno već sada znaš koje te područje fitnesa najviše zanima. Drži se toga, istražuj to i postani guru. Jasno da ne moraš raditi isključivo u svojoj niši, dobro je istraživati i probavati, ali postani ime za određeno područje. Da me se krivo ne shvati, doktor opće medicine bi trebao biti guru u dijagnostici a bavi se općom medicinom. On ili ona su prvi korak u liječenju (i u teoriji) prevenciji bolesti. U tome nema ništa loše, štoviše, najveći broj ljudi prvo dolazi liječniku opće prakse ne? Možeš biti odličan instruktor opće rekreacije i mijenjati ljudima živote, a možeš se fokusirati isključivo na trening trudnica. Što te zanima, tu ćeš briljirati.

5. Treniranje sebe

Ponovno dvije strane medalje. Poznajem ljude koji provode sate u teretani, vlasnici su (trenutno) isklesanih tijela i nemaju prvog pojma o treniranju ljudi. Znate li tko su ti ljudi? Oni koji svoj trening prepisuju svakome tko ih plati. To tako ne funkcionira. One size fits all  princip jednostavno ne vrijedi. A opet neki od ljudi koje iznimno cijenim i slušam što govore ne odaju dojam vrhunskog atlete, ali znaju što govore. Hoće li tijelo atlete biti vaša posjetnica ili birate neki drugi pristup je potpuno na vama. Međutim, činjenica je da moraš znati što znači odraditi 5X5 čučnja, isto kao što moraš razumjeti da netko nikada neće raditi čučanj s opterećenjem. Ti moraš imati to iskustvo da znaš što prepisuješ. Treniraj, eksperimentiraj na sebi da ne moraš na klijentima. I mala tajna, osjećati ćeš se bolje. Trening je super.

6. Odmaraj se

Ako si vrlo svjež u ovoj divnoj struci, još ne razumiješ, ali kada odradiš 10 treninga u danu, shvatiti ćeš da je odmor ključan. Postoji uvriježeno mišljenje da je naš posao vrlo jednostavan. Pa ionako si u teretani stalno, možeš i zarađivati usput ne? Ne. Ako odradiš 2 treninga zaredom i psihofizički si netaknut, vjerujem da se i nisi nešto potrudi/la. Jedna je stvar nekom zadati 4 serije po 8 ponavljanja, kompletno je druga liga nekoga zaista trenirati. Ono kada daš sve od sebe, mentalno, fizički i emocionalno. E to je to. Podučavaš. To je zamorno. Uzmi si vrijeme za odmor. Ako se držiš ovoga, posla će biti. 10 treninga dnevno je previše, što god ti gurui za marketing tvrdili, dizanje u 5 ujutro i rad do 10 navečer je štetan za tebe i za klijente. Ako ovo nije jasno, žao mi je.

7. Uloži u marketing

Ova je tema vrlo slična temi 2, ali ipak zaslužuje posebno mjesto. Možeš imati svo znanje svijeta, ali ako nitko ne zna za tebe, nećeš zarađivati novac. Da, dobar glas daleko se čuje, ali u zasićenom tržištu moraš se izboriti za sebe. Zamisli klijenta koji nema pojma što želi, osim trenirati. Gdje će otići? Pitati će prijatelje za savjet (word of mouth), dakle maksimalno 20ak ljudi koji te mogu preporučiti, ili će potražiti pomoć online (potencijalno neograničen broj ljudi). U oba slučaja želiš da se zna za tebe. Nisam nikakav stručnjak za marketing, samo nakon 10ak godina rada znam  da je vrlo bitan.

8. Učiš multidisciplinarno

Ne zagovaram trenera koji je nutricionist (osim ako zaista jest) i psiholog, i fizioterapeut…Ali određenu razinu znanja u srodnim strukama morate posjedovati. Nećeš nužno nekoga liječiti, ali možeš dati bolji savjet, a to spada u domenu posla. Također, ako si proveo 100 privatnih sati s klijentom, razumiješ da razgovor o treningu nije dostatan. Ljudi su socijalna bića i žele društvo i razgovor. Čitaj ,interesiraj se, ne budi dosadna osoba koja broji ponavljanja. Zadivi klijenta svojim interesima.

9. Ne možeš trenirati svakoga

Ponekada ljudi jednostavno nisu kompatibilni. Odnos trenera i klijenta (iako može biti vrlo profesionalan) nije površan. Ako treniram nekoga sat vremena svaki dan, to je ozbiljna količina vremena. Svi smo različiti i treba poštovati svačije mišljenje, ali nekada stvari ne sjedaju na mjesto. Osoba nije nužno teška, ali tebi način komunikacije, primjerice, ne odgovara. Tu dolazi do tenzija i potencijalno narušene kvalitete rada. Nije svatko tvoj klijent. Ne slažete se, to je uredu. Predloži kolegu.

10. Trening nije uklesan u kamen

Ljudi imaju svoj život van teretane. Vi imate plan i program treninga, ali klijent je danas kasnio, umoran je i nema volje. A vi ste pripremili iznimno naporan trening. Što sad? Hoćemo li ga svejedno ispoštovati iako vaš klijent evidentno nije spreman za takav napor, mentalni ili fizički? Naravno da ne. Prilagodi trening. Cilj je da se osjećamo bolje nakon treninga. Stres na stres nema smisla. Klijent će biti zahvalan, osjećati će se bolje i vidjeti da imate razumijevanja. Uvijek postoji slijedeći trening.

Tomislav Biščan

Diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu s usmjerenjem iz kondicijske pripreme sportaša. Bivši klizački reprezentativac, rekreativno zainteresiran za gimnastiku i borilačke vještine. Dugogodišnji je kondicijski trener Hrvatske reprezentacije u umjetničkom i sinkroniziranom klizanju, a kada nije na ledu, radi kao osobni fitnes i kondicijski trener sa brojnim sportašima i rekreativcima u svom centru Training Spot. U slobodno vrijeme pohađa edukacije, seminare i radionice te uživa u svakodnevnom usavršavanju.
Tomislav je dio predavačkog tima Fitnes učilišta od 2016. godine.