Aleksandar Miketa viši fizikalni terapeut, nositelj je crnog pojasa 3. Dan Takemusu Aikido, osnivač i glavni instruktor Takemusu Aikido kluba Rijeka. Nacionalni instruktor za Ground Force Method i Senior Kettlebell instruktor pri Strength Matters organizaciji te FMS instruktor. Od 2015. godine predavač na Fitnes učilištu na programu za instruktora fitnesa u teretani. Sretno i veselo oženjen te sa suprugom vodi Centar Miketa.
Svoje znanje nadopunjuje stalnim edukacijama, kojima broj ni ne stane u ovaj opis. Radionice potkrepljuje raznim zanimljivim informacijama, „sitnicama“ koje su često krucijalne za rezultat.
Oni koji su bili na njegovim radionicama na kongresu Fitnes učilišta u to su se i uvjerili.

1. Aleksandre, veliko je zanimanje za tvojim radionicama i poslom kojim se baviš. Ali znaš kako ide, sve uvijek zanima i kako si došao do ovoga što si danas. Pa nam opiši neke svoje zanimljive trenutke koje su te do toga i dovele.

Pa glavni trenutak je bilo moje rođenje koje po opisu moje majke nije bilo ugodno iskustvo. Već kao mali sam osjetio neopisivu volju za kretanjem što je bilo jako teško mojim roditeljima. Iskreno da nije bilo njih i njihove pomoći većina ovoga što sam postigao ne bi bilo ostvareno. Kao klinac sam trenirao sve osim plivanja i skakanja s padobranom, ali se zapravo nigdje nisam skrasio. Skijanje sam počeo trenirati s 3 godine i nastavio sa svim ostalima sportovima koje sam mogao trenirati. Nisam imao ranu specijalizaciju što mi je danas jako drago. Ako bi mogao birati volio bih da sam započeo sa gimnastikom, nastavio s judom, atletikom i možda dizanje utega.
Jedna od glavnih prekretnica je bio poklon igračka doktorski set za 6. Rođendan. Htio sam biti doktor ali evo nije upalilo. Film “conan” je bio eksplozija, jer nakon toga sam znao što želim od životu. Imati mišiće, dugu kosu, mač i žene. Počeo sam ići u teretanu u prvom razredu srednje škole i pokušao izgraditi mišiće uz gutanje sirovih jaja. Nije upalilo.  film steven seagala „nico 1“, je u meni pobudio želju za treniranjem judo-a ali i finalne odluke da želim ljudima namještati kosti i posturu. Nakon toga odlazim u rijeku i nastavljam lošu bodybuilding karijeru bez naglaska na judo. Kasnije sam shvatio da je to bio aikido i njega počinjem trenirati nakon fakulteta…

Uz to sam trenirao i tai chi jer je lik iz tekkena lei wulong imao super pokrete. Tamo sam upoznao the ženu i nakon toga počinje kreiranje svemira koji se danas zove centar miketa. A to je već priča za sebe zanimljivo je da sam svoju radionicu na kongresu učilišta održao upravo u dvorani gdje sam trenirao i učio aikido sa svojom suprugom. Bilo je to jedno divno vrijeme prije 16 godine, a kada se do zagreba putovalo starom cestom oko 4 sata a mi smo svaki vikend bili u zagrebu.

2. Zanimljivi su putevi dvorane. Kako gledaš na današnje metode i pristupe popularnih treninga kao fizioterapeut a kako kao trener?

U ponudi je stvarno puno toga i neke stvari baš i ne pratim. Važno je da su ljudi sretni i veseli te da ne kradu sreću drugima. Nisam ljubitelj programa kojima je cilj znoj i ispucavanje frustracija nego bi to trebao biti konačni efekt treninga. Oznojili ste se od kvalitetnog rada te ste otpornije na vanjske podražaje odnosno stres. Većina protokola i trenera baš i nema uvida u način rada ljudskog tijela jer da ima ne bi to radili. Ali fitness je danas jedan velika industrija koja okreće gomilu novaca. Svatko ima svoju „sljedbu“ učenika i od svega se radi „community“ da bi se ljudi osjećali povezanije. I to je sasvim ok.
Ne treba izmišljati toplu vodu jer se dobro zna sa kojim metodama što dobiva.
Ljudi traže čarobnu pilulu a zaboravljaju da su oni sami zapravo ta čarobna pilula.

3. Od svih metoda i tipova treninga koje koristiš, u čemu uživaš ti osobno najviše?

U svemu jer u protivnom ih ne bi radio. Iako uvijek preferiram kettlebell i bodyweight trening. Ojačava osnovne ljudske pokrete i za razliku od olimpijskog dizanja lakše se uči. Volim osjećaj kao da sam odradio sparing bez da imam masnice i ogrebotine. Osjećam se brz, okretan i dovoljno jak. Za mene je kettlebell idealan rekvizit za modernog čovjeka ili ženu. Ja ga koristim i u rehabilitacijskom treningu i to će biti jedna tema mojih budućih predavanja. Kettlebell stane u bunker, u kut od sobe, super drži vrata za propuh ili kao preša za herbarij i to bi trebao biti modni dodatak za muškarca koji želi ostati vitalan.

4. Eh, super baš imam dvije koje mi drže vrata . Koje bi izvore informacija i znanja preporučio kao relevantne a opet dovoljno jasne, vezano uz vježbanje, fitnes ili kineziologiju?

Za početak osnove anatomije, kineziologije i bontona. Nakon toga od stručne literature nešto od popularnih autora kao što je Gray Cook, Eric Cressey, Michael Boyle, Stuart Mcgill, Mark Rippetoe, Jim Wendler, Kavadlo brothers, Scott Sonnon, Andrew Read, Pavel Tsatsouline, Dan John, Christian Thibaudeau, Alan Aragon.
Oni pišu sasvim pitku i razumljivu literaturu za većinu fitness entuzijasta. Ostalo je po meni jednostavno van domena fitnessa te većini nepotrebno ali i ne razumljivo.

5. Od jeseni si i u našem timu predavača Fitnes učilišta. Kako ti je bilo u našem društvu i sa našim polaznicima?

Meni je fantastično, iako mislim da prije treba pitati njih, kako je njima sa mnom. Za iduću generaciju u pripremi je još više materijala te bolji koncept predavanja. Volim ulogu predavača i u sklopu predavanja uvijek pričam iskustva iz prakse i mogućim scenarijima koji ih očekuju. Puno je podataka a vremena malo iako vjerujem da ćemo i to riješiti.

6. Tvoje radionice na kongresu su bile pune i svi su izlazili oduševljeni a i takve su nam povratne informacije dali vježbači. Možeš li dati svoj osvrt na kongres, kako ti je bilo na tvojim radionicama, sveukupno kako ti je bilo…?

Kažu da se prvi mačići u vodu bacaju ali mislim da ćemo ovog mačića zadržati. Bilo je jako puno ljudi željnih znanja i mislim da su to i dobili. Cilj ovog kongresa za razliku od drugih je edukacija polaznika a ne samo treninzi koji se izmjenjuju na raznim podijima. Mislim da smo mi kao učilište podigli ljestvicu koju će drugi pokušati dostići. Čuo sam i vidio jako puno zanimljivih stvari. Tomislav jurak je imao super predavanje ali sam ostao i iznenađen sa mirnom radojičić i step aerobikom. Mislim da ću to pokušati odraditi idući put jer zahtjeva dosta ritma i koordinacije što uvijek dobro dođe. Osobno ja sam uživao u „backstageu“ sa kolegama gdje je bilo puno smijeha i zabave što je ovaj kongres zapravo učinilo još boljim. Mi nismo samo učilište, nego zapravo super ekipa. Veselim se novim avanturama.