Asja Petersen je predavač Pilates tehnike na Fitnes učilištu, vlasnica jednog od najuspješnijih centara u regiji, trenerica sa preko 30 godina radnog iskustva. Članica hrvatske body-building reprezentacije. Vodila je grupne programe u sklopu projekta “Keeping NATO fit” u Nizozemskoj. U Milanu se licencira za Pilates Instruktora te dolazi natrag u Zagreb gdje otvara svoj centar. Radi kao trenerica sa hokejašima Medvešćaka, braćom Sinković te surađuje sa najpoznatijim stručnjacima iz svijeta biomehanike kralježnice kao sto su prof. Stuart McGill, Rebecca Leone te mnogi drugi.
Surađuje sa raznim ustanovama za postavljanja standarda za buduće fitnes trenere.

1. Asja, ono što zanima svakog vježbača i nekog tko bi možda volio postati instruktor, kakav je osjećaj biti Pilates instruktor? I kako si se odlučila za taj posao?

Mislim da sam imala sreće da sam već s 18. godina nagađala što bi mogao biti moj životni poziv. Naravno, nakon puno godina rada čovjek sigurno osjeti izvjesnu dozu zasićenja onim što radi. U mom slučaju je sjajna kombinacija rada na Učilištu s novim generacijama, rad s vrhunskim sportašima, rad na konvencijama i kongresima te rad s klijentima u mom studiju.
Isto tako, kad dođe do malo jače krize, uvijek pomogne kad otiđem na neku edukaciju za svoju dušu.

2. Stalno si u proučavanju, traženju novih znanja, uživaš u otkrivanju. Ali što je to što te najviše fascinira u Pilatesu, fitnesu te motivira?

Mene zaista fascinira kako funkcioniramo i način na koji su povezani um (psiha, podsvijest…) i tijelo. U svakom slučaju, mislim da smo sjajni organizmi i da je velika šteta da često ne koristimo naše potencijale dovoljno.
Zanima me sve sto je vezano uz kvalitetan, efikasan i siguran pokret. Zato sam i uložila jako puno vremena i truda da nađem, odem i učim od najboljih, a onda to znanje i iskustvo mogu i želim prenijeti dalje.
Ime tehnike me ne zanima naročito, jer ne garantira kvalitetu – svejedno da li govorimo o Pilatesu ili Crossfitu ili nečem trećem..sve tehnike vježbanja, svi pokreti temelje se na odnosima sila i međuodnosima u zglobnim tijelima.

3. Odvodila si puno edukacija, konvencija za nove instruktore i učitelje Pilatesa. Što vidiš kao njima najzahtjevniji dio tijekom učenja? Na što bi trebali imati fokus?

Teško je mladim generacijama, zatrpani su ogromnim količinama informacija, koje su često oprečne. Kad sam ja počinjala svoju karijeru, postojala je samo Jane Fonda  !
Upravo je tu ključna uloga nas edukatora. Trebamo im pomoći da izgrade čvrste temelje, da razumiju kako je tijelo napravljeno i kako funkcionira. Naučimo ih prepoznati obrasce kretanja, kompenzacije, uzroke problema i kako ih riješiti – tad smo svoj posao obavili kako treba.

4. Kako doživljavaš razliku u radu sa rekreativcima u odnosu na vrhunske sportaše?

Vrhunski sportaši su klasa za sebe. Od djetinjstva su naučili što znaci disciplina i težak rad. Imaju izuzetnu moć koncentracije i visoki stupanj tolerancije na bol i neugodu.
I svi redom su, barem oni s kojima sam ja imala sreću i cast raditi su sjajni ljudi.
Sličan je i profil mojih klijenata koji se rekreativno bave sportom tj. vježbaju 2-3 x tjedno.
Ovi drugi su već odavno pobjegli od mene!
Razlika je naravno u objektivima i ciljevima treninga. Rekreativci bi trebali željeti da im tijelo bude sto duže funkcionalno i da ga optimalno ” troše”.
Vrhunskog sportaša zanima rezultat i samim time su tu velike razlike.

5. Da li misliš da danas jačaju body&mind programi? Odnosno da li je tu neka poveznica što su ljudi izloženi sve većem stresu? Ili misliš da je ipak skroz suprotno i žele CrossFit varijante treninga?

Stalno smo stalno izloženi stresu, trci, buci…Multitasking nas iscrpljuje i ubrzano troši. Pametni telefoni ne daju trenutak mira.
Cini mi se da ljudi shvaćaju sve vise da se moraju početi kretati, vježbati, zdravije hraniti i pozitivnije razmišljati.
Pa se tako neki odluče za trčanje Maksimirom ili nasipom, drugi idu na Sljeme. Neki se nadu u tihim satovima joge i Pilatesa, drugi u Crossfit boxevima. Meni osobno je najdraža kombinacija svega gore navedenog, ovisi samo o tome koliko vremena se ima na raspolaganju.

6. Uvijek pune dvorane i radionice na Asjinim satovima. Što sudionici našeg kongresa mogu očekivati ovaj put?

Veseli me svako novo druženje na konvencijama i edukacijama, bez obzira koliko ih već imam iza sebe. Svaki put ja naučim nešto novo, neko pitanje me potakne na novu priču ili vizualizaciju. Volim razgovarati s ljudima koji dođu, zanimaju me njihove dileme i pitanja.
Na našem Kongresu imam zajedničku radionicu s kolegama Anom Matejak i Tomislavom Jurakom, sto je zapravo novost da se nadu na jednom mjestu treneri koji rade vrlo različite stvari a opet vrlo slične.
Nadam se da se vidimo !