Jasna Vidović dugi niz godina isprobavala je razne programme, ali za nju ljubav na prvi pogled bio je Pilates. Što je toliko dobro u poslu Pilates instruktora i koji su benefiti samog načina vježbanja Pilates tehnikom ispričala nam je Jasna koja danas radi u Centru plesa u Splitu i uživa u svom poslu. Pročitaj intervju i saznaj detaljnije o prednostima posla instruktora Pilatesa, iskustvu i dojmovima od strane naše Jasne.

1. Jasna, kroz djetinjstvo bavili ste se ritmičkom i sportskom gimnastikom kasnije odbojkom a s 19 godina uključivali ste se u razne grupne programe i eksperimentirali. Za vrijeme rada vodili ste dječju plesnu grupu, kakvi su uvjeti bili tada?

Materijalni uvjeti rada nisu se previše promijenili, ali zato jest način na koji radim. Prije sam obilazila više mjesta, aktivno tražila vježbače, motivirala i sama vodila brigu o gotovo svemu. Bila sam pravi “one man show”. Već neko vrijeme stvari su drugačije. Vježbači dolaze k meni, unaprijed su motivirani, željni vježbe. Znaju što dajem i žele se iskazati. Jako cijenim i poštujem takve vježbače.

2. U tom razdoblju života, prije upoznavanja s Pilatesom, što Vas je privuklo kod grupnih programa?

Privukao me je prvenstveno ples i sve varijacije na njega. Plešem od šeste godine. Jednom kad kreneš u te vode svaka pauza je bolna i neizdrživa. Ja sam jedan od onih ljudi koji kad čuju ritam plešu čak i u trgovini! To je kao droga. Najbolja i najdivnija droga na svijetu. U školi bih bila mirna kao bubica, a na treningu…recimo samo da nisam zabušavala! Haha!

3. Ne vjerujete u ljubav na prvi pogled, ali život Vas je iznenadio – na prvu ste se zaljubili u Pilates. Zašto Pilates, što Vas je toliko privuklo, koje su prednosti takvog oblika vježbanja?

Pilates me pozitivno šokirao već na prvom treningu. Tada sam se vraćala u sport nakon duže pauze od 4 godine. Nikad se ranije nisam susrela s nečim takvim. Bilo je to pravo otkriće! Najviše su me se dojmile žene koje su tada bile u istoj dobi kao moja baka, ali odradile su trening bolje nego ja. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Ta trenerica koja je držala sat postala je prava heroina u mojim očima jer je učinila da su ljudi u zlatnim godinama jači od mlađe generacije. Ona je trening napravila temeljito i metodično, zadržala se na svakoj mišićnoj grupi taman onoliko koliko treba…prelijepo iskustvo. Prodrmala me izvana i iznutra. Kroz jedan mjesec vidjela sam rezultate njenog i moj truda, bila sam prezadovoljna. Osjećala sam se lagano, poletno, snažno i stabilno na nogama. To se naravno pozitivno odrazilo na moj život. Kako da se ne zaljubite u to?

4. Imali ste prethodnog iskustva, teorijske osnove. Kada i kako je došla odluka za upis Fitnes učilišta?

Kad sam se počela baviti ovim poslom jedino praktično iskustvo koje sam imala je bilo moje višegodišnje bavljenje sportovima. Čovjek na svojoj koži nauči kako tijelo reagira na podražaj, što trebate da postignete neki cilj, shvatite važnost prehrane, spavanja itd.
Teorijsko znanje i praktično iskustvo sam dobila radeći 3 godine za jednu udrugu iz Zadra. Često su se organizirale jednomjesečne obuke za neiskusne cure željne znanja, a ja oduvijek spadam u takve ljude. Što me nisu oni naučili sama sam naučila dosađujući drugim trenerima ili čačkajući po internetu. Pazite, u to vrijeme Zakon o sportu nije tražio licencirane trenere pa je doslovno sve bilo na nama. Tko se strastveno volio baviti ovim pozivom, taj je učio NON STOP. Što ste bili bolji to ste imali više vježbača. Srećom, zakon se promijenio. Kažem srećom jer sam se kroz godine svačega nagledala i nije mi bilo drago vidjeti neke stvari. Neki su nehotice radili štetu vježbačima. Pod hitno se trebalo uvesti reda i standardizirati neke stvari. Zašto Fitnes učilište? Zato što sam došla do ruba sebe. Trebao mi je netko pametniji, jači i bolji da me lansira dublje u ovaj poziv. Naravno potražila sam najbolje što se nudi u Hrvatskoj i jako brzo našla vas! I sad vas ne puštam! Haha!

5. Kakva su vaša iskustva s nastave? Je li Vam nastava pomogla u radu s vašim vježbačima?

Nastava je odrađena izuzetno profesionalno. Čula sam puno toga što sam od prije znala pa mi je u glavi svako malo zvonio klik, klik. Onda sam saznala puno toga što nisam znala kao zaštitu na radu ili najnovija znanstvena istraživanja i možda ono najvažnije naučila sam se izražavati kao kineziolog.
Učilište mi je itekako pomoglo u radu, prvo, jer mi je pokazalo smjer u kojem treba ići da se usavršim, potom zato što mi je donijelo veće samopouzdanje. Kompletnija sam kao ličnost i kao trener. Sve ono što sam godinama sama učila sad je sjelo na mjesto i bila sam ponosna na sebe koliko sam toga zapravo dobro radila. Shvatila sam i koliko me još puno toga čeka za učiti!! Nakon ovoliko godina učenja osjećam se kao da sam još uvijek na početku! Ne vjerujem da će se to ikad promijeniti. To je neka mana u mom mentalnom sklopu.
Haha! Volim tu manu!

6. Recite nam Jasna za kraj malo o vašem načinu rada, koji su izazovi, kakav je vaš pristup vježbačima, na što stavljate fokus, kako ih motivirate?

Kad su moji vježbači u pitanju postavim se prema njima suradnički. Ja i oni zajedno radimo na tome da stvorimo njihovu bolju budućnost. Dajem im to izričito do znanja. Nisam jedna od onih trenera koji su goniči robova. Vidjela sam na svoje oči kako takav odnos stvara otpor u vježbaču i umanjuje mu ljubav za fitnesom. Zbog ovakvog pristupa na treninge mi godinama dolaze jedni te isti ljudi i tad mi bude teško ne sprijateljiti se s njima. Fokus uvijek stavljam na to da se vježba izvede pravilno. Ne zamaram se s kvantitetom kad su početnici u pitanju jer znam da mi grupa prvo mora naučiti osnove kao neutralna pozicija kralježnice, postura tijela u pojedinoj vježbi itd. Jednom kad se svlada “kako”, krećemo na “koliko”. Pazite njima je i “kako” samo po sebi jako naporno. Često im govorim rečenice tipa: “kad doma uzmete glačalo radite to ovako” (to me glačalo jako smeta…teška je sigurno kilogram, žene peglaju jednom rukom često po 2 sata i čine to u fleksiji kralježnice), “kad hodate gradom ispravi kralježnicu”, “kako to podižeš prostirku?”. Gnjavim ih pomalo jer želim da sebi osvijeste da 3 sata treninga Pilatesa u tjednu vrijede puno više ako se principi Pilatesa integriraju u njihovu svakodnevicu. Ne može se 3 sata tjedno kretati pravilno, a onda otići doma i 165 sati u tjednu ponašati po starom obrascu. Smatram da je najvažnija stvar koju vježbač Pilatesa mora odnijeti s treninga je pozitivan odnos prema vježbi, pravilan stav i postura tijela. Ljudi su zaboravili kako pravilno čučnuti, kako se sagnuti. To im kroz godine stvara oštećenja u tijelu. Zašto zlatne godine provesti trpeći bol i obilazeći liječnike kad mogu biti poletni i zdravi kao osobe od 20 godina? To je moja vizija.