fbpx

Fascije – gradivo budućnosti – Mare Stipičić

U današnjem blogu pišem o fascijama. I nadodala bi – napokon pišem o fascijama.
Dugo su fascije poput Pepeljuge bile “sakrivene” čak i u knjigama anatomije. Za vrijeme studija kineziterapije, na funkcionalnoj anatomiji, fascija nam je bila prezentirana kao opna koja obavija mišić. Tu opnu onda lijepo odmaknemo i proučavamo fascinantni svijet mišića. Pa onda ni ti mišići nisu promatrani kao cjelina. Svakom pojedinačnom mišiću, odredili smo polazište i hvatište. Definirali njegovu funkciju kroz pokret koji se dešavao kad se te dvije točke približe jedna drugoj.
Taj način razmišljanja i definiranja mišića je u skladu s metodom disekcije – sa skalpelom u ruci, lagano je odvojiti mišić od okolnih fascija. Ali to ne znači da naše tijelo “misli” i da je organizirano tako.
I zato krenimo od početka…

Print

Slika preuzeta s: https://www.sciencedirect.com/topics/medicine-and-dentistry/fascia.

Fascija (lat. fascia) je opna koja odvaja mišiće i skupine mišića; veza, vrpca, zavoj, povoj. Fascija je vezivno, kolageno tkivo koje nas doslovno plete zajedno, tvoreći mrežu koja se veže, podržava, spaja i razdvaja sve dijelove tijela. Kad idući put režete meso na tanjuru i ona ljigava, opna oko slasnog komada vašeg odreska, koju gadljivo odmaknete nožem, e to je fascija.
Fascija je podijeljena na slojeve. Prisutna su četiri različita sloja. Usko su povezani jedan s drugim i konstruirani poput ruskih babuški, svaki sloj smješten je jedan unutar drugog. Nastavljaju se jedan iza drugog, vežu na okolne strukture i međusobno povezuju. Fascijalni sustav je globalan, iako ga tekstovi iz anatomije tek počinju predstavljati na ovaj način. Svi njegovi slojevi mijenjaju se starenjem, uslijed traume, bolesti, aktivnosti, raspoloženja…

Površinska fascija
Površinska fascija pokriva cijelu tjelesnu površinu, uključujući glavu. Labavo je izgrađena, njena vlakna su različitih smjerova i bogata je masnim tkivom, a ima funkciju da grije i štiti. Zbog svoje elastičnosti savija se i kreće, baš kao i mi. Površinska fascija je krajnja točka za periferne živce i žile koje hrane kožu. Uštipnite se i ono što se nalazi ispod jagodica vaših prstiju, par milimetara ispod vaše kože je površinska fascija.

Duboka fascija
Duboka fascija (često se naziva i aksijalna) je sljedeći sloj. To je tanka, tvrda membrana koja obavija mišiće tijela, a hvata se na skeletni dio. Duboka fascija proteže se od torza prema udovima, pa sve do baze lubanje.
Spomenuti ću još i torakolumbalna fasciju, (lumbodorsal), TLF, iako je dobila zaseban naziv, zapravo je dio duboke fascije s hvatištem na sakralnoj kosti. Površinom je velika, dijamantnog oblika, tanka i prozirna na mjestima gdje prekriva torakalne dijelove dubokih leđnih mišića, a jaka i debela u lumbalnoj regiji.
Sastoji se od tri sloja: anteriorni (prednji), srednji sloj i posteriorni (stražnji) sloj i stvara omotnicu za mišiće lumbalne kralješnice.

Slika preuzeta s: https://trackandfieldnews.com/track-coach/fascia-as-a-sensory-organ/.

Visceralna i kranijalna fascija
Visceralna i kranijalna fascija su najdublji slojevi. Oni obavijaju tjelesne organe. Na prednjoj strani, visceralna fascija u trbušnoj šupljini drži unutarnje organe prsnog koša, trbuha i zdjelice. Kranijalna fascija obavija, osigurava prostor za mozak i leđnu moždinu.
Između različitih slojeva fascije nalazi se tekućina koja omogućava da slojevi međusobno klize. U idealnom stanju fascija je glatka, mekana, klizi lagano dozvoljavajući pokret u svim pravcima i istezanje tkiva u punoj dužini. Ona je snažna, brže se kontrahira i neovisno od mišića koji okružuje, osjeća, stvara otpor pri istezanju i štiti tkivo.

Povijest fascija
Dugo se uloga fascija zanemarivala. Promatrali smo mišić, na njegovu aktivaciju smo bili fokusirani. Apsolutna dominacija prezentiranja izolirane mišićne funkcije (zajedno sa naivnim i pojednostavljenim uvjerenjem da se kompleksan ljudski pokret  može objasniti aktivacijom  jednog izoliranog mišića) ostavila je generacije terapeuta, trenera, kineziterapeuta,  nesposobne da misle van tog kalupa. Prvi koji su uvidjeli ulogu fascija pretpostavljam da su bili osteopati. Naravno da je teško reći tko je prvi tu ideju iznio, a držim da nam taj podatak i nije od presudne važnosti.

Andrew Taylor Still dr. Med. (1828-1917), američki liječnik, bio je utemeljitelj osteopatije i jedan  od prvih autora koji opisuje važnost fascije. .  1892. otvorio je Američku školu osteopatije u Kirksville. Dr.Still je vjerovao  da postoje četiri osnovna načela:

  1. Ljudsko tijelo funkcionira kao ukupna biološka jedinica,
  2. Tijelo posjeduje mehanizme samoizlječenja i samoregulacije,
  3. Struktura i funkcija su međusobno povezani
  4. Abnormalni pritisak u jednom dijelu tijela, stvara nenormalne pritiske i napetost u  drugim dijelovima tijela.

Dr. Still je posebno  opisao fasciju kao omotač koji nas doslovno plete zajedno, tvoreći mrežu koja se veže, podržava, spaja . Fascia asistira klizanje i protok tekućine i visoko je inervirana. Usko je uključena u disanje i  prehranu  svih stanica tijela, uključujući i  stanice raka. Njegov  rad nastavile su iduće generacije osteopata, manualnih terapeuta, liječnika…

Za one koji žele dalje produbiti svoje znanje o fascijama preporučam da malo proguglaju neke od značajnijih istraživača:  Dr. Ida P. Rolf. (Rolf Institute),  Dr. Moshe Feldenkrais,  Gracovetsky, (1988.) “The theory of the spinal Engine,  A. Vleeming – Relation between form and function in the sacroiliac joint i  možda  najpopularniji  T.W. Myers “Anatomy trains.  Počevši od  2007.godine  u  Bostonu, USA,    svake se  godine  održava  Fascia Research  Congress na kojem se  okupljaju vodeći stručnjaci. Na YouTube preporučam da  pogledate odlično predavanje S.Gracovetsky,   sa 1. Fascia Research  Congress (2007.),  o torakolumbalnoj fasciji(https://www.youtube.com/watch?v=B-SMUA3QfVw).

Uloga fascija
Fascijalni sustav vezivnog tkiva pruža važnu ulogu za senzornu, povratnu informaciju. Fascija je u usporedbi sa mišićnim tkivom osjetljivija na bol, bogata nociceptorima (osjetne stanice za bol). Velik broj mehanoreceptora  pronađen je  u fasciji. Putem njih prikupljamo osjetne informacije o položaju i uvjetima u kojima se tijelo nalazi. Mehanoreceptori su osjetljivi na mehaničke podražaje poput dodira, tlaka i vibracije. U fasciji su pronađena: Pacinijeva tjelešca koja detektiraju duboki pritisak i vibraciju, Golgijevi tetivni organi koja daju informacije o istezanju tkiva i  Rufinijevi završetci, sporo-adaptirajući receptori koji su osjetljivi na istezanje i pokrete.

Neurološka svojstava fascije (bogata mehanoreceptorima, proprioceptorima, bogata živčanim vlaknima) ukazuju na moguću ulogu autonomnog živčanog sustava u reguliranju njenog tonusa. Iz tog razloga, razumijevanje i kontroliranje razine stresa, kao i otpornost pojedinca na stres može biti od pomoći u upravljanju ukupnom fascijalnom napetošću. Logika je jasna – više stresa, napetost fascije je veća. PH tijela također igra važnu ulogu u napetosti fascije. Veća razina lužnatosti stvara vazokonstrikciju i povećani mišićni tonus. PH u tijelu može biti i pod utjecajem  promjena u disanju, što uzrokuje promjene u količini CO2. Dakle, disanje, opuštanje, i/ili meditacije,  programi, poput Yoge ili Pilatesa koji naglasak stavljaju na disanje,opuštanje,  mogu biti potencijalni načini na koji možemo utjecati na  fascialni sustav.

Sve nam ove informacije nameću čitav niz pitanja.

Utvrdili smo dakle, da se fascija sastoji uglavnom od gusto protkanih vlakana kolagena koji tvore sustav mreže koji  obavija cijelo tijelo. Vidimo da je u usporedbi sa mišićima,  fascija bogatija živčanim stanicama. Da li smo onda cijelo vrijeme trenirali krivo? Umjesto mišića, trebali smo trenirati fasciju jer ona je ta koja “misli”… osjećaje…

Putem fascije povezani smo u neprekinutu mrežu. Možemo reći da je putem fascija sve povezano, da problem ili bol u jednom dijelu tijela utječe na druge dijelove tijela. Možemo naravno, ali ta nam informacija sama o sebi, iako je točna i nije previše korisna. Što sad sa tom informacijom? Ili što nam to u radu sa klijentima sad znači i da li se i što  mijenja u treningu?

Lakše je bilo razmišljati  o mišićima samo na mehanički način, ako hvatište mišića približimo polazištu, onda se taj mišić kontrahira i bla bla….

Fascial-Lines

Slika preuzeta s: http://regenerativeperformance.com/the-facts-on-fascia-its-role-in-chronic-and-acute-pain/.

Zaključak

Sad vi možete misliti – sad se s fascijama, sve zakompliciralo. Kao i u životu, rješenje je uvijek onako kako vi odlučite gledati na stvari. Mislim da princip crno-bijelo, minus-plus ovdje nije koristan. Rješenje nije da tradicionalni način razmišljanja o načinu kako mišići funkcioniraju napustimo, već da ga nadogradimo, povežemo izolirane mišiće u funkcionalne lance, slingove… A kako?

E to će biti tema nekog idućeg bloga…

Reference

Kendall, F.P. i suradnici (2005). Muscles testing and function with posture and pain (fifth edition). Baltimore: Lippincott Williams &Wilkins.

Lippert, L.S. (2006). Clinical kinesiology and anatomy (fourth edition). F.A.Davis Company: Philadelphija.

Myers, T.,W., (2009). Anatomy trains (second edition). Churchill Livingstone, Elsevier

Noris, C.,M., (2008). Back stability (second edition). Champaign: Human Kinetics.

Robertson, M. (2008). Self-Myofascial release. Robertson Training Systems.

Paušić,J. (2014). Priručnik – Kineziterapija koštano-mišićnog sustava. Split: Kineziološki fakultet.

Todd, J., (2013). Priručnik – Manualna terapija. Split: Kineziološki fakultet.

https://fasciaresearchsociety.org/sites/default/files/frc/still-100yrs-findley.pdf

https://www.youtube.com/watch?v=B-SMUA3QfVw

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor bloga

Marija Stipicic

Marija Stipičić

Diplomirala na Likovnoj Akademiji, profesorski smjer. Na Kineziološkom fakultetu završila Stručni studij smjer Kineziterapija. Kao instruktor grupnih programa radila u svim većim aerobic/fitnes centrima u Splitu. Vanjski je suradnik na Kineziološkom fakultetu u Splitu, smjer Kineziterapija. Od 2016.godine predavač na Fitnes učilištu na Pilates programu.

Povezani blogovi