fbpx

Grupni fitnes – Neki novi klinci zahtjevaju neki novi pristup? – Mirna Radojičić, prof.

Uvod

1 170, plus – minus pokoja…  Toliko je osoba tijekom 13 godina srednjoškolskog rada prošle kroz moje ruke. 80% njih ženskog je spola… A kada smo već kod žena…

Da odmah nešto riješimo:  „pljuvati“ po ikome, pa tako i po generacijama koje dolaze jer je „u naše vrijeme bilo drugačije i bolje“, nije svrha ovog bloga, već mislim da je napokon došlo vrijeme da shvatimo tko su klijenti s kojima radimo, koji su njihovi ciljevi i je li ih moguće ostvariti pristupom koji trenutačno imamo.

Većina žena, naime, odabire grupne treninge kao sredstvo svoje rekreacije. Neke od mojih učenica već su vaše klijentice, neke će to tek postati, no većinu bih mogla svrstati pod jedan zajednički nazivnik –  motorička zapuštenost.

I složit ćete se sa mnom, cilj im je uvijek isti:  izgledati i osjećati se bolje. A današnja djeca to žele baš onako kao što ujutro rade kavu – instant. Takav je i svijet u kojem živimo – brz, nezaustavljiv, neumoljiv.

Radeći posao  profesora Tjelesne i zdravstvene kulture u jednoj  zagrebačkoj školi shvatila sam mnogo stvari –  shvatila sam da neki novi klinci prilikom trčanja uganu zglob i zbog toga ne mogu vježbati sljedeće tri godine; shvatila sam da se ti isti novi klinci boje napraviti kolut naprijed; da ne mogu skočiti udalj više od 150 cm; shvatila sam da  se oslobađaju nastave TZK zbog spuštenog stopala ili lošeg držanja i, što je još gore, roditelji  i liječnici ih podržavaju u tome… A ono najgore od svega je činjenica da sustav ne radi apsolutno ništa da takvo stanje promijeni. No, znate što? To je odlična vijest za nas! Imat ćemo više posla!

Svako vrijeme nosi svoje. Nije više tajna da je vrijeme kada su dvorane bile krcate, a ljudi radili okret za okretom vrišteći i tražeći još daleko iza nas. Promjena pristupa više je nego nužna. No zašto i dalje po centrima viđam ogroman broj vježbača koji su na pravom putu prema ozbiljnom ozljeđivanju? Zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost mora biti cilj svakog rekreativnog vježbanja (pa tako i grupnog treninga, uz glazbu ili bez nje)  i, svidjelo nam se to ili ne, mi smo izravno odgovorni ako nekoga dovedemo u stanje nemogućnosti normalnog funkcioniranja.

Što i kako raditi?

  1. Dijagnostika

Zlatno pravilo svakog trenažnog procesa je uvid u aktualno stanje subjekta. Grupni trening je specifičan jer se radi o većoj skupini vježbača koji se  mogu priključiti u bilo kojem trenutku unutar sezone. Nekada se to rješavalo ispunjavanjem zdravstvenog upitnika i individualnim razgovorom, no danas predlažem malo više truda prilikom upoznavanja vježbača:

  • Provođenje Fitness index protokola testiranja i svrstavanjem vježbača u homogene grupe u kojima će se (u glavnom dijelu treninga) raditi na potkapacitiranim dimenzijama.
  • Brzinski test osnovnih obrazaca kretanja u kojem ćete „skenirati“ tehniku izvođenja vježbi i eventualne ograničavajuće faktore.
  1. Individualizacija

Logično, detektirate li aktualno stanje svakog vježbača i svrstate li te vježbače u prave „ladice“, svaki od njih imat će trening prilagođen svojim mogućnostima i sposobnostima. Razlog zbog kojeg su upisali grupni trening (a to je vježbanje u grupi)  i dalje će biti zadovoljen, samo što će unutar velike grupe funkcionirati više malih grupa sačinjenih od pojedinaca s nekim zajedničkim karakteristikama. Na taj način povećavate i motivacijsku komponentu treninga jer se uvijek ljepše i ugodnije osjećamo sa sebi sličnima.

Individualizirani pristup postižemo i ukoliko primijetimo (a to moramo primijetiti!)  nemogućnost izvedbe zadane vježbe pa uputimo na izvođenje vježbe u olakšanoj varijanti (regresija) ili pak obrnuto – shvatimo li da vježba ne predstavlja određenu vrstu izazova kod nekih vježbača,  zamijenimo je  zahtjevnijom, povećamo broj ponavljanja ili vrijeme izvođenja vježbi (progresija).

  1. S glazbom ili bez?

Možda je bolje pitanje u glazbi ili izvan nje?

Nekada su se grupni programi vježbanja provodili isključivo uz glazbu prateći njenu strukturu. Danas je trend  vježbati  uz glazbenu podlogu pri čemu vježbači sami odabiru tempo u kojem izvode pojedinu vježbu, a glazba služi  kao dodatna motivacija za trening. Koji ćete način izabrati ovisi isključivo o vašim preferencijama i sposobnostima. Ipak, htjela bih napomenuti da  odustati od vježbanja unutar strukture glazbe nije dobra ideja jer je ona odličan alat i dodatno znanje kojim možete obogatiti svoje treninge. Primjerice, izvodeći čučanj unutar glazbe možete se poigrati brzinom  i trajanjem koncentrične i ekscentrične faze kontrakcije i izmjenjivati ih bez mnogo razmišljanja o broju ponavljanja i trajanju izvođenja vježbe.

  1. Osnovni obrasci kretanja

Naš svakodnevni život sastoji se od niza osnovnih obrazaca kretanja koje izvodimo niti ne razmišljajući o njima. To su spuštanja, podizanja, potisci, povlaci, rotacije i translacije. Zamislite koliko puta u danu napravimo jedan običan čučanj i što se događa u ljudskom tijelu ukoliko obrazac uporno radimo na pogrešan način (a većina ljudi upravo to radi). Zato se trening mora sastojati od vježbi koje imaju najbolji mogući transfer na izvođenje određenog obrasca u svakodnevnom životu s lakoćom i bez rizika od ozljede. Tek kada smo obrazac savladali u njegovom osnovnom obliku, možemo razmišljati o uvođenju različitih rekvizita kojih danas u ponudi ima i više nego dovoljno.

  1. Rezultat?

Ne postoji osoba na ovome svijetu koja ne voli vidjeti i provjeriti rezultate svoga rada. Na koji način to postići u grupnim treninzima?

Jedan od načina koji se pokazao vrlo uspješnim u mojem radu su različite vrste challengera na kraju glavnog dijela treninga kada se zadani zadatak izvodi u što kraćem vremenu ili se u zadanom vremenu treba izvesti što veći broj ciklusa vježbi. Takvim oblicima samoprocjene treba pristupiti tek kada su postignuti svi preduvjeti za kvalitetno izvođenje zadatka, a to je pravilna tehnika izvođenja na automatiziranoj razini.

Rezultat koji je vježbač postigao može se zapisati u njegov osobni karton i ponoviti test nakon nekog vremena ne bi li se vidjelo koliko je (ili nije) napredovao.

  1. Inovacija

Fitnes industrija jedna je od najbrže rastućih industrija na svijetu i sva je sreća što živimo u vremenu u kojem se nove spoznaje, tehnike i metode mogu saznati samo jednim „klikom“. Međutim, zamke koje nam donosi ovaj brzi svijet često mogu biti kobne i za nas  i za naše vježbače. Iznimno je bitno sagraditi čvrste temelje zasnovane na znanstvenim spoznajama i istraživanjima zadobivenim formalnom naobrazbom te ih onda  nadograđivati tako da se svaka informacija deset puta provuče kroz vlastiti „filter“, odnosno razmisli se o tome ima li ona smisla. Jer „zato što je tako rekao ili napravio ovaj ili onaj influencer“ i nije tako dobar argument, zar ne?

Svoje programe vježbanja nužno je osvježavati i nadograđivati i zato su različite vrste neformalnog obrazovanja kao što su seminari, konvencije, radionice savršeni način da se to postigne. Ujedno su i obaveza svakog dobrog instruktora grupnog programa.

  1. Edukacija i zabava

Ovu stavku namjerno sam ostavila za kraj.  Čovjek koji radi  jedan od najbitnijih poslova današnjice, bilo da je trener, instruktor ili  profesor Tjelesne i zdravstvene kulture, mora prvenstveno biti učitelj. Učitelj koji će svojim učenicima na sebi svojstven i zabavan način objasniti funkcioniranje ljudskog organizma, utjecaj vježbanja na kvalitetu života te negativne  posljedice koje se događaju uslijed neaktivnosti.  Mora biti učitelj koji uživa u poslu koji radi i to se osjeća. Učitelj koji će svojim stavom i životnim stilom dokazati da je sve što predaje istina.


I za kraj…

1170. Plus, minus… Toliko osoba je prošlo kroz moje ruke… S gotovo nikakvim predznanjem… S niskom razinom motivacije za tjelesnu aktivnost… I vrlo negativno nastrojenih prema „profi“ koja ih u srednjoj tjera na pojačano znojenje. Više od polovice danas  vježba sa smiješkom na licu i funkcionalno obavlja svoje svakodnevne aktivnosti. Pa makar to značilo podizanje gajbe piva za dobar tulum bez ozljede leđa ili obavljanje nužde na wc-u u sitne noćne sate (bez da sjedneš na školjku)  s kralježnicom u neutralnoj poziciji… 😊

Budućnost je svijetla… Samo se treba znati prilagoditi!

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor bloga

Mirna Radojičić, prof.

Profesor Kineziologije i Reebok master trainer. Od 1999.god radi kao instruktor u Aerobik centru ”Mgm” gdje od 2004.god. predaje u internoj ”pačić” školi za edukaciju instruktora. Stalni je prezenter na Reebok body art konvenciji te na ostalim konvencijama u Hrvatskoj ( Osijek, Split). 2007.godine postaje vanjski suradnik na Kineziološkom fakultetu predavajući na kolegijima Atletika i Rekreacija. Trenutačno radi kao profesor redovne nastave tjelesne i zdravstvene kulture u II.Gimnaziji u Zagrebu.

Povezani blogovi