31 Oct Izvori energije za rad mišića
Naše tijelo je naš pokretač, a kako bi obavljali bilo koju vrstu aktivnosti, odnosno kako bismo pokrenuli naše tijelo, potrebna je aktivacija mišića. Mišićima je potrebna određena energije za obavljanje bilo kakvog tjelesnog rada, a pogotovo kada govorimo o intenzivnim tjelesnim aktivnostima ili treningu. Koji su to sustavi u našem tijelu odgovorni za stvaranje energije, kada se koji sustav uključuje i na koji način se stvara energija objasnit ću u nekoliko slijedećih odlomaka.
Razgradnjom hranjivih tvari oslobađa se energije, međutim ona se ne može neposredno iskoristiti za mišićni rad. U mišićima se nalazi ATP (adenozin-trifosfat), molekula bogata energijom, koja je osnovni i jedini izvor energije, a sastoji se od atoma kisika, dušika, ugljika, vodika i fosfora. ATP se razbija na ADP (adenozin difosfat) i anorganski fosfor kako bi se oslobodila energija potrebna za mišićni rad. Količina ATP-a u stanicama dovoljna je za par sekundi (1-2 sekunde) maksimalnog rada,

a kako bi se mišićne kontrakcije tijekom treninga neprestano odvijale, stanice moraju stvarati ATP istom brzinom kao što se i troši.
ANAEROBNI GLIKOLITIČKI (LAKTATNI) SUSTAV
Anaerobni glikolitički izvor energije omogućuje nam izvedbu visokointenzivnih aktivnosti kao što su trčanje na 100 i 400 metara, plivanje na 50 i 100 metara i ostale visokointenzivnih aktivnosti u trajanju do 90 sekundi. Anaerobnom glikolizom dolazi do djelomične razgradnje glukoze i glikogena kako bi se sintetizirao ATP. Glikogen i glukoza razgrađuju se do mliječne kiseline, točnije laktata (soli mliječne kiseline) koji se nakupljaju u mišićima što dovodi i do pada pH (povećanja kiselosti).
AEROBNI SUSTAV
Tijekom aktivnosti dužeg trajanja ili slabog intenziteta neovisno o trajanju, tijelo se oslanja većinom na oksidativni energetski sustav tj. aerobni izvor energije. Energija se dobiva oksidacijom ugljikohidrata i masti, te proteina (bjelančevina). Aerobni energetski sustav zahtijeva prisustvo kisika za proizvodnju ATP-a, koji zauzima mjesto u mitohondrijima stanica. Zato se mitohondriji nazivaju “powerhouse of the cell” gdje se većina ATP-a proizvodi.


Zalihe ugljikohidrata (točnije glikogena) u mišićima i jetri dostatne su za 60 do 90 minuta maksimalne aerobne aktivnosti, stoga je tijekom takvih vrsta aktivnosti poželjno konzumirati ugljikohidrate kako bi nadoknadili ispražnjene zalihe i odgodili umor.
Za razliku od ugljikohidrata, zalihe masti u tijelu su gotovo neograničene, te mogu pohraniti veću količinu energije od ugljikohidrata (9 kcal = 1g masti; 4 kcal = 1g ugljikohidrata). Ipak, masti za istu količinu oslobođene energije trebaju oko 15% više kisika, odnosno pri istoj potrošnji kisika daju oko 15% manje energije u odnosu na ugljikohidrate. Povećanjem intenziteta, povećava se i potrošnja masti, sve dok ne dosegne svoj vrhunac, točnije približno 60-70% VO2max (maksimalni primitak kisika). Ovaj intenzitet pogodan je za smanjenje tjelesne težine, odnosno potkožnog masnog tkiva. Daljnje povećanje intenziteta, reducirati će potrošnju masti, te na intenzitetu preko 85% VO2max, udio masti kao izvor energije biti će zanemariv. (Slika 1.)
Slika 1. Potrošnja masti u odnosu na intenzitet rada
Proteini imaju neznatnu ulogu kao izvor ATP-a u stanju mirovanja kao i pri tjelesnoj aktivnosti. Razgradnja proteina može postati značajan izvor energije za rad mišića u nedostatku ugljikohidrata, izuzetnih produženih napora i gladovanja.

U usporedbi s anaerobnim izvorom energije, aerobni energetsku sustav znatno je ekonomičniji, iako je proizvodnja energije puno sporija. Aerobni sustav je primarni izvor ATP-a tijekom aktivnosti niskog do srednjeg intenziteta dužeg trajanja, odnosno u aktivnosti koje traju >100 sekundi.
ZAKLJUČAK
Iz svega navedeno, zaključak je kako je ATP neposredni izvor energije dostatan za tek 1-2 sekunde mišićnog rada, nakon čega se uključuje kreatin-fosfatni sustav (anaerobni fosfatni sustav) koji nam je primarni izvor energije u maksimalnim aktivnosti u trajanju do 10 sekundi. Kada je kapacitet za prozvodnju ATP u fosfatnom sustavu istrošen, uključuje se anaerobni glikolitički energetski sustav u aktivnostima u trajanju do 90 sekundi, nakon čega primarni izvor energije postaje aerobni (oksidativni) sustav.
Slika 2 prikazuje uključivanje navedenih energetskih sustava u odnosu na trajanje i intenzitet aktivnosti.

Literatura
1. American College of Sports Medicine (2014). ACSMs Resources for the Exercise Physiologist, 1st ed. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins.
2. American College of Sports Medicine (2010). ACSMs Certification Review, 3rd ed. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins.
3. Burton D.A., Stokes K., Hall G.M. (2004). Physiological effects of exercise
4. Tudor H. (2003). Exericise Physiology, Chester: Wiley 5. Šentija D. Fiziologija sporta
Autor bloga

Bruno Lazinica mag. cin.
Diplomirao na Kineziološkom fakultetu 2015. godine. Višegodišnje iskustvo u vođenju nogometnih treninga za mlađe dobne kategorije. Trenutno je student postdiplomskog doktorskog studija na Kineziološkom fakultetu s usmjerenjem iz kineziološke kinantropologije i biomehanike. Autor je brojnih znanstvenih i stručnih radova.
Bruno je dio predavačkog tima Fitnes učilišta od 2016. godine.
Povezani blogovi
-
Koliko se dugo možemo oslanjati na mišićnu memoriju?
Nakon nekoliko tjedana, mjeseci ili čak godina redovitog treniranja, životne okolnosti ponekad nas prisile na pauzu. Ozljeda, bolest, trudnoća, poslov...
02 November, 2026 -
Što znamo o tech neck-u?
“Tech neck” ili “text neck” odnosi se na ponavljajuće prenaprezanje, odnosno, položaj fleksije u vratnom dijelu kralježnice prilikom korištenja pametn...
26 October, 2026 -
Što trebate znati o disanju
Disanjem nazivamo izmjenu plinova između stanica organizma i vanjskog okoliša. Ako baš želite, u brojkama to izgleda ovako; čovjek u mirovanju udahne ...
19 October, 2026


