31 Oct Izvori energije za rad mišića
Naše tijelo je naš pokretač, a kako bi obavljali bilo koju vrstu aktivnosti, odnosno kako bismo pokrenuli naše tijelo, potrebna je aktivacija mišića. Mišićima je potrebna određena energije za obavljanje bilo kakvog tjelesnog rada, a pogotovo kada govorimo o intenzivnim tjelesnim aktivnostima ili treningu. Koji su to sustavi u našem tijelu odgovorni za stvaranje energije, kada se koji sustav uključuje i na koji način se stvara energija objasnit ću u nekoliko slijedećih odlomaka.
Razgradnjom hranjivih tvari oslobađa se energije, međutim ona se ne može neposredno iskoristiti za mišićni rad. U mišićima se nalazi ATP (adenozin-trifosfat), molekula bogata energijom, koja je osnovni i jedini izvor energije, a sastoji se od atoma kisika, dušika, ugljika, vodika i fosfora. ATP se razbija na ADP (adenozin difosfat) i anorganski fosfor kako bi se oslobodila energija potrebna za mišićni rad. Količina ATP-a u stanicama dovoljna je za par sekundi (1-2 sekunde) maksimalnog rada,
a kako bi se mišićne kontrakcije tijekom treninga neprestano odvijale, stanice moraju stvarati ATP istom brzinom kao što se i troši.
ANAEROBNI GLIKOLITIČKI (LAKTATNI) SUSTAV
Anaerobni glikolitički izvor energije omogućuje nam izvedbu visokointenzivnih aktivnosti kao što su trčanje na 100 i 400 metara, plivanje na 50 i 100 metara i ostale visokointenzivnih aktivnosti u trajanju do 90 sekundi. Anaerobnom glikolizom dolazi do djelomične razgradnje glukoze i glikogena kako bi se sintetizirao ATP. Glikogen i glukoza razgrađuju se do mliječne kiseline, točnije laktata (soli mliječne kiseline) koji se nakupljaju u mišićima što dovodi i do pada pH (povećanja kiselosti).
AEROBNI SUSTAV
Tijekom aktivnosti dužeg trajanja ili slabog intenziteta neovisno o trajanju, tijelo se oslanja većinom na oksidativni energetski sustav tj. aerobni izvor energije. Energija se dobiva oksidacijom ugljikohidrata i masti, te proteina (bjelančevina). Aerobni energetski sustav zahtijeva prisustvo kisika za proizvodnju ATP-a, koji zauzima mjesto u mitohondrijima stanica. Zato se mitohondriji nazivaju “powerhouse of the cell” gdje se većina ATP-a proizvodi.
Zalihe ugljikohidrata (točnije glikogena) u mišićima i jetri dostatne su za 60 do 90 minuta maksimalne aerobne aktivnosti, stoga je tijekom takvih vrsta aktivnosti poželjno konzumirati ugljikohidrate kako bi nadoknadili ispražnjene zalihe i odgodili umor.
Za razliku od ugljikohidrata, zalihe masti u tijelu su gotovo neograničene, te mogu pohraniti veću količinu energije od ugljikohidrata (9 kcal = 1g masti; 4 kcal = 1g ugljikohidrata). Ipak, masti za istu količinu oslobođene energije trebaju oko 15% više kisika, odnosno pri istoj potrošnji kisika daju oko 15% manje energije u odnosu na ugljikohidrate. Povećanjem intenziteta, povećava se i potrošnja masti, sve dok ne dosegne svoj vrhunac, točnije približno 60-70% VO2max (maksimalni primitak kisika). Ovaj intenzitet pogodan je za smanjenje tjelesne težine, odnosno potkožnog masnog tkiva. Daljnje povećanje intenziteta, reducirati će potrošnju masti, te na intenzitetu preko 85% VO2max, udio masti kao izvor energije biti će zanemariv. (Slika 1.)
Slika 1. Potrošnja masti u odnosu na intenzitet rada
Proteini imaju neznatnu ulogu kao izvor ATP-a u stanju mirovanja kao i pri tjelesnoj aktivnosti. Razgradnja proteina može postati značajan izvor energije za rad mišića u nedostatku ugljikohidrata, izuzetnih produženih napora i gladovanja.
U usporedbi s anaerobnim izvorom energije, aerobni energetsku sustav znatno je ekonomičniji, iako je proizvodnja energije puno sporija. Aerobni sustav je primarni izvor ATP-a tijekom aktivnosti niskog do srednjeg intenziteta dužeg trajanja, odnosno u aktivnosti koje traju >100 sekundi.
ZAKLJUČAK
Iz svega navedeno, zaključak je kako je ATP neposredni izvor energije dostatan za tek 1-2 sekunde mišićnog rada, nakon čega se uključuje kreatin-fosfatni sustav (anaerobni fosfatni sustav) koji nam je primarni izvor energije u maksimalnim aktivnosti u trajanju do 10 sekundi. Kada je kapacitet za prozvodnju ATP u fosfatnom sustavu istrošen, uključuje se anaerobni glikolitički energetski sustav u aktivnostima u trajanju do 90 sekundi, nakon čega primarni izvor energije postaje aerobni (oksidativni) sustav.
Slika 2 prikazuje uključivanje navedenih energetskih sustava u odnosu na trajanje i intenzitet aktivnosti.
Literatura
1. American College of Sports Medicine (2014). ACSMs Resources for the Exercise Physiologist, 1st ed. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins.
2. American College of Sports Medicine (2010). ACSMs Certification Review, 3rd ed. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins.
3. Burton D.A., Stokes K., Hall G.M. (2004). Physiological effects of exercise
4. Tudor H. (2003). Exericise Physiology, Chester: Wiley 5. Šentija D. Fiziologija sporta
Autor bloga
Bruno Lazinica mag. cin.
Diplomirao na Kineziološkom fakultetu 2015. godine. Višegodišnje iskustvo u vođenju nogometnih treninga za mlađe dobne kategorije. Trenutno je student postdiplomskog doktorskog studija na Kineziološkom fakultetu s usmjerenjem iz kineziološke kinantropologije i biomehanike. Autor je brojnih znanstvenih i stručnih radova.
Bruno je dio predavačkog tima Fitnes učilišta od 2016. godine.
Povezani blogovi
-
6 razloga zašto odabrati funkcionalni fitnes
rema ACSM-u (2), funkcionalni fitnes definiran je kao oblik treninga koji koristi jakost za unaprjeđenje ravnoteže, koordinacije, proizvodnje sile, sn...
19 February, 2024 -
Što je bol te kako i zašto nastaje?
Bol je evolucijsko nasljeđe koje ima za funkciju da nas upozori na nered u sustavu. Slično kao i lampica na autu koja odjednom zasvijetli. Bol je ne...
12 February, 2024 -
Osvještenost o debljini
Prekomjerna tjelesna težina i pretilost karakterizirani su visokim postotkom masne mase u odnosu na nemasnu masu te su povezani s velikim brojem kroni...
08 January, 2024