Profesor Kineziologije, bivši profesionalni plesač (kazalište Komedija, Histrioni, Tala plesni centar….) koji već 20 godina radi kao trener i prezenter grupnih programa uz glazbu, te fitnes i osobni trener. Licencirani je TRX trener, Bosu, Zumba, Kettlebell te trener Spinning-a kojeg trenutno vodi u Mofit fitness klubu u Zagrebu. Zlatan je suosnivač Fitnes učilišta i jedan od predavača u timu. Također vlasnik je i koordinator G-divisiona, unutar fitness management tvrtke Spika sport d.o.o., koja se bavi organizacijom svih vrsta grupnih programa u fitnes centrima.

1. Zlatane, tvoj put do fitnesa i grupnih programa je zaista zanimljiv. Biciklist koji je otkrio da ima sposobnost plesa, preko malih ekrana i kazališnih dasaka stao si na pozornice fitnes centara. Opiši nam malo kako je to sve izgledalo iz tvoje perspektive?

Da, pomalo čudno to sve zvuči kad staviš na papir, ali tako je i bilo.
Cijeli život mi se isprepliću glazba, ples i sport. Da ne krenem od stoljeća sedmog, ubrzat ću kroz osnovnu školu s istovremenim pohađanjem muzičke škole, treninzima nogometa, pa rukometa te na koncu atletike u višim razredima osnovne škole. U srednjoj školi u mom društvu bio je popularan Rap i ples, pa sam svo slobodno vrijeme koje mi je ostalo od teških biciklističkih treninga provodio u Jazz školi Tamare Obrovac.
Upisavši se na KIF, kao logičan slijed moje strasti prema sportu, biciklizam sam zamijenio mnoštvom sportova na faksu, a ples aerobikom, kojeg sam također susreo na nastavi. Bio mi je zanimljiv i lako „uhvatljiv“, a ujedno ispunjavao želju za plesom te na kraju i sufinancirao fakultet.
Nakon završenog usmjerenja za Fitnes i aerobik (OKT) i godina provedenih isključivo u fitnesu, opet sam počeo amaterski plesati, sve do audicije za mjuzikl „Chicago“ u kazalištu Komedija….i sljedećih par godina proveo kao profesionalni plesač i „sportski umjetnik“ kako su me kolege nazvale.
Nakon završetka plesne karijere, posvetio sam se svom razvoju kao predavač i trener i to radim sve do danas, učim od drugih i podučavam.

2. Uvijek govoriš „Ja sam u horoskopu djevica meni sve treba biti posloženo i organizirano.“. Kako si sa svojim suosnivačem prošao „pakao“ početka ovako velikog projekta Fitnes učilišta, koje danas educira u 3 grada i upravo sprema svoj prvi kongres?

Uh, to je bilo stvarno vrlo teško razdoblje, reći ću samo da smo ispočetka Matija Dunaj i ja radili sve sami i nakon početnog ulaganja u pokretanje Fitnes učilišta u budgetu nije preostalo sredstava za plaće, tako da smo uz Učilište imali svoje poslove od kojih smo zapravo živjeli.
Malo po malo, kako se pružala mogućnost, povećavali smo i broj zaposlenika i sada imamo malen, ali moćan tim od 6 ljudi koji rade odgovoran posao s puno strasti. Jako sam ponosan na njih!
Također, sretni smo što su sadašnji predavači na Fitnes učilištu, redom vrhunski stručnjaci, prepoznali potencijal Fitnes učilišta kao institucije u začetku te svojom stručnošću i radom rasli zajedno s Učilištem, kao predavači i kao stručnjaci. Sve to dovelo je do toga da sam usprkos kritičnoj djevici iznimno ponosan na cjelokupni tim stručnjaka i na izgled Fitnes učilišta izvana i iznutra.
No, tko spava na lovorikama neće daleko stići, tako da uvijek može i treba biti bolje….

3. Danas kada postoji više fitnes centara nego ikad, teško je zainteresirati vježbače da dođu i ostanu baš u „vašem“. I o tome će biti riječi na kongresu ali trenutno nas zanima tvoje mišljenje. Što je to što razlikuje centre i trenere koji zadržavaju svoje vježbače?

Reći ću samo da postoje dvije vrste fitnes centara, oni koji prodaju članarine i oni koji prodaju usluge! Ovi drugi će opstati jer im je klijent na prvom mjestu, a članarine će isteći ako se klijentu ne pruži nešto više. Famozna retencija (zadržavanje) članova mora biti orijentirana na visokim standardima fitnesa, a pri tom ne mislim na skupe sprave!

4. Probao si mnogo programa i metoda koje se danas nude u fitnesu, prošao razne edukacije i licenciranja. No kakav je to tip treninga koji ti najradije vodiš svojim vježbačima i zašto?

Volim dvije vrste treninga jak i iznimno jak 
Spinning, Kettlebell, TRX, kardio plesni trening….svejedno, samo da je jako. S druge strane pokret i njegova kvaliteta je ono što me fascinira, nije bitno da li je 24 kg ili 20 kg, da li je 6 ili 8 ponavljanja, bitno je da je tehnički pravilan i da je osoba dala zadnju kap znoja da ga napravi. Obožavam motivirajuće treninge, kada vidim vježbačima žar u očima, to me najviše ispunjava.

5. Koje teme i knjige vezane uz kineziologiju te uvijek zainteresiraju?

Najviše one koje znanstveno potkrepljuju ono što svaki dan susrećem u praksi, odnosno one koje me inspiriraju da u praksi probam nešto novo.

6. Vezano na 4. pitanje, tvoje šaroliko iskustvo u raznim programima te potaknulo na temu o kojoj ćeš govoriti na kongresu Fitnes učilišta u veljači. Reci nam više o tome.

Da, upravo je to polazište teme. Kroz cijeli svoj trenerski put susrećem se s problematikom velikih heterogenih grupa vježbača koje je teško kontrolirati i samim tim neefikasnih grupnih treninga.
Na kongresu ću obraditi dvije teme u jednoj! U prvom dijelu ću obraditi metodiku programiranja grupnih treninga u ritmu glazbe i bez ritma, i to koristeći se Kettlebellom, suspenzijskim trakama i pump setovima, a drugi dio biti će usmjeren na programiranje tih istih treninga s minimumom rizika od ozljede uz maksimalnu efikasnost.
Dakle izvući ću najbolje iz individualnog treninga i ubaciti ga u grupni sustav, kako bi bio motivirajuć i učinkovit!