fbpx

“Najveći problem u fitnes industriji je taj da se sve svodi na brzo mršavljanje ili brzo dobivanje mišićne mase, bez ikakvog uzimanja zdravlja u obzir.” – Matija Bilić

Matija Bilić gost je našeg današnjeg intervjua, on je instruktor ronjenja, fitnes instruktor, zaljubljenik u prirodu,a uz sve to Matija se bavio zanimljivim sportovima poput Kendoua i rugbya. Instant rješenja u fitnes industriji muče i njega i smatra da se danas premalo stavlja naglasak na zdravstveni fitnes, a sekundarno ili bolje reći posljedično i vanjski izgled dolazi na red. Što nam je još Matija rekao na temu: nastava i profesori klikom na link pročitajte naš intervju.

1. Matija, za početak vratimo se malo u prošlost. Čime ste se sve bavili i na koji način Vam je kao djetetu pomogla široka baza sportova koje ste isprobali?

Kao dijete sam svoj sportski put  započeo s plivanjem koje mi je dalo dobar kardiovaskularni i mišićni fitnes. Zbog toga što sam po prirodi znatiželjan sam zamijenjao popriličan broj sportova, od vaterpola, košarke badmintona, tenisa itd. Najkorisnija stvar kod isprobavanja široke baze sportova je ta da sam se naučio raditi s različitim trenerima i sistemima pod kojim oni podučavaju.  Pod time smatram različite vrste zagrijavanja, istezanja i tipova vježbi od kojih neke i dan danas sam koristim kroz rad. Najbitnije je ipak to da sam kroz te sportove razvio mentalnu izdržljivost i naviku da se trening odradi kvalitetno i do kraja.

2. Možete li nam reći nešto više o Kendou? Zanimljivo je da ste nakon Kendou na fakultetu “otkrili” Rugby koji vas je opet odveo u jedan drugi smjer. Koja je poveznica?

Kendou sam otkrio na početku srednje škole, klub u rijeci je tada bio u svojim počecima tako da smo se razvijali svi skupa. Kendou je japanska vještina mačevanja koja je malo modernizirana  unazad 100 godina gdje je poprimila neka sportska obilježja poput bodovanja i slično, ali sve u svemu je i danas uspjela sačuvati esencu Budou vještine. Kao vještina iziskuje velik kardiovaskularni kapacitet i eksplozivnost, razvija posturu i najbitnije mentalnu snagu.  Treninzi su podosta fizički zahtjevni zbog opreme koja se nosi, no to je bit cijele stvari da se kroz težak trening dođe do razvoja karaktera. Nakon što sam upisao studij japanskog jezika u Ljubljani sam prestao s Kendoum, no tada sam našao rugby, iskreno neke poveznice nema, upisao sam ga jer mi je bio u kvartu. S rugbyem je pa skroz druga priča jer je timski sport koji zahtijeva veliku razinu sudjelovanja i fizičke snage.

3. Trenutno Živite i radite u Sloveniji, bavite se  ronjenjem i vodite grupe i podučavate ronjenje. Koliko je ono zahtijevno za podučiti? Jeli Vam iskustvo rada s ljudima pomoglo u nastavi?

Podučavanje ronjenja je dosta komplicirano zbog toga što mnogim ljudima manjka osnovna fizička sprema tako da im treba par dana da se uopče naviknu na različite uvjete i zakone koji vladaju u moru. Ronjenje je definitivno teže podučavati nego fitness zbog toga što postoji veči rizik za stranku i teže se iskomunicira ako dođe do bilo kakvog problema tokom urona.  To su samo negativni aspekti koji se mogu lagano izbjeći ako se prate zadana pravila.. Iskustvo rada s ljudima u ronjenju mi je itekako pomoglo u nastavi na fitnes učilištu jer uživam u komunikaciji s profesorima i drugim polanicima. Također smatram da ne bi trebalo propustiti priliku postavljati dodatna pitanja jer profesori zbilja imaju veliku bazu znanja i spremni su je dijelit što je danas postalo rijetkost.

4. Možete li podijeliti s nama zašto ste upisali Fitnes učilište i svoja neka iskustva s nastave?

Fitnes učilište sam upisao jer sam pratio podosta vaših profesora na internetu tako da sam vidio koju kvalitetu i znanje posjeduju. Također i na nagovor cure jer je vidila da imam potencijala (njene riječi). Iskustva s nastave su zbilja pozitivna, inače sam dosta kritičan ali nemam što loše za napisat, nastava je bila odrađena po planu, svaki vikend je bio pametno isplaniran i uvijek je bilo vremena za dodatna pitanja i razgovor s profesorima koji su se družili s nama te se nisu distancirali. To smatram jednom od boljih stvari koje danas fale u modernom načinu provođenja nastave. Također pozitivna stvar je spremnost profesora da nam daju dodatne materijale putem interneta, što pokazuje da im je cilj da njihovi polaznici savladaju i dodatna znanja a ne samo ono što se podučava na nastavi. Jedini negativni aspekt je bio taj što večina ostalih polaznika nije baš sudjelovala u nastavi koliko god su se profesori trudili, ali to je njihov problem a ne vaš.

5. Što smetrate najvećim problemom fitness industrije i koje bi bilo Vaše ” rješenje?

Najveći problem u fitnes industriji je taj da se se sve svodi na brzo mršavljanje ili brzo dobivanje mišićne mase, bez ikakvog uzimanja zdravlja u obzir. Umjesto da se ljudima objasni da je prvo baza zdravlje a mršavljenje ili mišićna masa su sekundarni produkti vježbanja. Također prevelika saturacija fitnes trenera koji misle da ce sa svojim znanjem koje je pridobljeno preko interneta i bez ikakve prakse moći raditi posao koji zahtjeva višegodišnje iskustvo (ovo možete izostavit ako vam smeta za vaš tip posla, ovdje ne smatram diplomu fitnes učilišta jer ste zbilja vrhunska obrazovna ustanova).

6. Sada ste instruktor fitnesa u teretani i možete djelovati na Vaše vježbače, osim želja klijenata i rezultata, što im još želite prenjeti?

Osim želja klijenata koje su mi naravno najbitnije želim im prenjeti ljubav prema prirodi te  pogotovo planinarenje u  koje sam se zaljubio kad sam se preselio u Sloveniju. Gotovo svaki vikend sa curom i prijateljima odem na kakav vrh ili šetnju planinama. Planine su najbolji lijek na dohvat ruke, rad u teretani je vrhunska stvar no nažalost je vrlo često ograničen prostorom koji je zatvoren tako da ljudi nakon posla iz jednog zatvorenog prostora odu u drugi i ne dobe mentalni mir koji im može dati odlazak u prirodu.

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor intervjua

Aneta Armano Perak, mag. cin.

Magistra kineziologije, studirala na  Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, usmjerila skijanje, pronašla se u području edukacije i obrazovanja i promociji zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti. Iskustvo rada stjecala je kroz više godina kao trenerica sportskog penjanja te učiteljica skijanja, kako mlađih uzrasta i adolescenata tako i  djece s dijagnozama poput Downovog sindroma, ADHD- a i autizma, anoreksije, i kao trenerica u školi trčanja. Zanimanje za područje napretka edukacije i znanstveni rad oduvijek ju je privlačio, a postala je dio FIEP New Leaders grupe na poziv i time dobila priliku predstaviti sebe i svoj rad u Luxembourgu 2017. godine.  

Vikendom je u pravilu na Bikčevićevoj pa se veseli vidjeti vas gore!

Povezani blogovi