fbpx

“Po prirodi sam vrlo znatiželjan i ne ograničavam se dogmama” – Nenad Bratković

Uoči 5. Kongresa Fitnes učilišta u intervjuu s Nenadom Bratkovićem saznali smo kako izgledaju “stvari” iz njegove perspektive. Pročitajte naš intervju i saznajte više o  mitovima u ketogenoj prehrani, koliko je “skupo” hraniti se zdravo te što prakticira kod svoje prehrane.

Vidimo se 31.1. i 1.2.2020. godine na 5. Kongresu Fitnes učilišta!

1. Nenad,  radite s profesionalnim sportašima i rekreativcima. S kojom skupinom je izazovnije raditi?

Naoko jednostavno pitanje na koje nije jednostavno odgovoriti. Naime, obje populacije su sklone, svako u svojim sportovima i ciljevima imati vlastite predrasude i stavove o prehrani. Vrhunski sportaši koji imaju dobre ugovore okruženi su mnogim savjetnicima i stručnjacima, ali i pseudostručnjacima, naročito kada je u pitanju prehrana, a još više suplementacija… Rekreativci su pak okruženi mnogim sugestijama u teretanama i dvoranama i doista vlada zbunjenost u njihovim upitima. Najteže je raditi sa sportašima koje imaju uvriježene stavove koje nikako ne žele ispraviti, već dolaze po potvrdu svoga već definiranog stava o prehrani. Čini se kako ipak rekreativci koji su vrlo entuzijastični u proučavanju prehrane i vlastitom tumačenju postavki prehrane skloni biti tvrdoglaviji i izazovniji za suradnju,a profesionalni sportaši žele vidjeti konkretan rezultat i uvjeriti se da li je stručnjak kome su povjerili svoje tijelo (i um) ujedno i dobar te zna li što radi. Dakako, postoje mnogi izuzeci koji ne potvrđuju svaku predrasudu. Svakako smatram da su sportaši iz sportova koji su izuzetno zahtjevni, a komercijalno i marketinški neiskorišteni vrlo motivirani iz „Coubertain-ovskih“ razloga da uspiju i s takvim sportašima najčešće uživam u suradnji.

2. Koji vrstu ishrane prakticirate za sebe? Jeste li isprobali fasting i ketogenu prehranu o kojima ćete govoriti na Kongresu?

Pobornik sam stava da se prehrana ni nutricionizam ne bi trebali estradizirati, prostituirati ni komercijalizirati. Ako ljudi poste stoljećima, pa i povremeno poste (intermittent) tisućljećima; ako su u ketozi tisućama godina, a ketogena prehrana se služi kao alat u kliničkoj prehrani već ravno 100 godina, onda čemu „busanje u prsa“ i stvaranje klanova te rasprave koje su sve ne samo znanstvene?
Skoro svaka prehrana može biti legitiman alat u periodizaciji i strategiji treninga i prehrane sportaša ili prehrani nesportaša.

Razumijevanje biokemije prehrane tih procesa te poznavanje anamneze prehrane i zdravstvenog stanja, a onda i specifičnosti fiziologije pojedinog sporta te ciljeva u makro i mikrociklusu pripreme sportaša omogućava primjenu pojedine strategije prehrane u mnogim sportovima. No, kontekst je jako važan. Kome i kako. Ako mogu, trebam li primjenjivati.

Osobno sam isprobao mnoge koncepte prehrane, i u trenažnom procesu pripreme za polumaratone i van njega. Po prirodi sam vrlo znatiželjan i ne ograničavam se dogmama. No spomenute koncepte prehrane isprobao sam u razdoblju dovoljno prije ovog posljednjeg pomodarstva i pomame koja je zavladala u posljednjih godinu dana… Što bi reklo, i IF i ketogena prehrana postajale su i prije facebooka i Instagrama. 😊

<strong>3. Nenad,  radite s profesionalnim sportašima i rekreativcima. S kojom skupinom je izazovnije raditi?</strong>

Naoko jednostavno pitanje na koje nije jednostavno odgovoriti. Naime, obje populacije su sklone, svako u svojim sportovima i ciljevima imati vlastite predrasude i stavove o prehrani. Vrhunski sportaši koji imaju dobre ugovore okruženi su mnogim savjetnicima i stručnjacima, ali i pseudostručnjacima, naročito kada je u pitanju prehrana, a još više suplementacija… Rekreativci su pak okruženi mnogim sugestijama u teretanama i dvoranama i doista vlada zbunjenost u njihovim upitima. Najteže je raditi sa sportašima koje imaju uvriježene stavove koje nikako ne žele ispraviti, već dolaze po potvrdu svoga već definiranog stava o prehrani. Čini se kako ipak rekreativci koji su vrlo entuzijastični u proučavanju prehrane i vlastitom tumačenju postavki prehrane skloni biti tvrdoglaviji i izazovniji za suradnju,a profesionalni sportaši žele vidjeti konkretan rezultat i uvjeriti se da li je stručnjak kome su povjerili svoje tijelo (i um) ujedno i dobar te zna li što radi. Dakako, postoje mnogi izuzeci koji ne potvrđuju svaku predrasudu. Svakako smatram da su sportaši iz sportova koji su izuzetno zahtjevni, a komercijalno i marketinški neiskorišteni vrlo motivirani iz „Coubertain-ovskih“ razloga da uspiju i s takvim sportašima najčešće uživam u suradnji.

4. Koji vrstu ishrane prakticirate za sebe? Jeste li isprobali fasting i ketogenu prehranu o kojima ćete govoriti na kongresu?

Pobornik sam stava da se prehrana ni nutricionizam ne bi trebali estradizirati, prostituirati ni komercijalizirati. Ako ljudi poste stoljećima, pa i povremeno poste (intermittent) tisućljećima; ako su u ketozi tisućama godina, a ketogena prehrana se služi kao alat u kliničkoj prehrani već ravno 100 godina, onda čemu „busanje u prsa“ i stvaranje klanova te rasprave koje su sve ne samo znanstvene?

Skoro svaka prehrana može biti legitiman alat u periodizaciji i strategiji treninga i prehrane sportaša ili prehrani nesportaša.

Razumijevanje biokemije prehrane tih procesa te poznavanje anamneze prehrane i zdravstvenog stanja, a onda i specifičnosti fiziologije pojedinog sporta te ciljeva u makro i mikrociklusu pripreme sportaša omogućava primjenu pojedine strategije prehrane u mnogim sportovima. No, kontekst je jako važan. Kome i kako. Ako mogu, trebam li primjenjivati…

Osobno sam isprobao mnoge koncepte prehrane, i u trenažnom procesu pripreme za polumaratone i van njega. Po prirodi sam vrlo znatiželjan i ne ograničavam se dogmama. No spomenute koncepte prehrane isprobao sam u razdoblju dovoljno prije ovog posljednjeg pomodarstva i pomame koja je zavladala u posljednjih godinu dana… Što bi reklo, i IF i ketogena prehrana postajale su i prije facebooka i Instagrama. 😊

Autor intervjua

Aneta Armano Perak, mag. cin.

Magistra kineziologije, studirala na  Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, usmjerila skijanje, pronašla se u području edukacije i obrazovanja i promociji zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti. Iskustvo rada stjecala je kroz više godina kao trenerica sportskog penjanja te učiteljica skijanja, kako mlađih uzrasta i adolescenata tako i  djece s dijagnozama poput Downovog sindroma, ADHD- a i autizma, anoreksije, i kao trenerica u školi trčanja. Zanimanje za područje napretka edukacije i znanstveni rad oduvijek ju je privlačio, a postala je dio FIEP New Leaders grupe na poziv i time dobila priliku predstaviti sebe i svoj rad u Luxembourgu 2017. godine.  

Vikendom je u pravilu na Bikčevićevoj pa se veseli vidjeti vas gore!

Povezani blogovi