fbpx

“Priznajem da me je bilo malo strah upisati Učilište, imam 40 godina. Dugo nisam sjedila u školskoj klupi.” – Liz Willems

Vjerujemo kako selidba iz Kanade u Hrvatsku na prvu ne zvuči obečavajuće, no priča Liz Willems nas je uvjerila u suprotno. Prevoditeljica i instruktorica fitnesa u teretani ispričala nam je kako se vratila treninzima, a s time spojila i našu edukaciju te sada uživa u poslu koji radi i načinu života koji vodi. Liz danas radi kao dio tima LeeZona, mijenja živote ljudima, a svojim primjerom vjerujemo kako je prava motivacija! Što smo sve još pitali Liz pročitajte u našem intervjuu.

1. Liz, prije 20 godina došla si iz Kanade u Hrvatsku. Možeš li nam reći kakva je to promjena bila za tebe?

Znam da je ljudima teško shvatiti zašto sam došla u Hrvatsku, ali iskreno, mene taj neki zapadni stil života uopće ne privlači. Prioriteti tamo su novac, kuće i auti. Ljudi žive tako užurbani život da dogovaraju druženja dva mjeseca unaprijed. A po meni to jednostavno nije život. Tako da je ta promjena definitivno bila dobrodošla.

2. Stvarno si bila vrlo aktivna od malena, otrčala si i par polumaratona, čestitamo na tome! No zbog ozljede prestala si biti aktivna, možeš li podijeliti s nama kako to da je sve nekako stalo, imaš li neki motivacijski savjet ?

Sport mi je oduvijek bio ispušni ventil, vrijeme posvete samoj sebi i dokazivanja da mogu brže, bolje, jače. I znala sam se tu i tamo ozlijediti, ali nakon tjedan/dva bi bila kao nova. Ali to nije bio slučaj kad sam ozlijedila Ahilovu tetivu. Trebalo je jako puno vremena da se vratim u nekakvu normalu, a danas gledam tu ozljedu kao neki “wake-up call”. Jer tek sam kasnije shvatila da je ta ozljeda bila fizička manifestacija jedne jako nesretne osobe; ozljeda je ustvari bila odraz mog mentalnog i emocionalnog stanja. Bila sam slomljena, iznutra i izvana, iako toga nisam tada bila svjesna. I nakon što se tetiva oporavila, koristila sam ju kao izliku da ne treniram, da se ne bih opet slučajno ozlijedila. Prava istina je da sam odustala od same sebe, a to je najgore što se može dogoditi. Zato je jako bitno da se usklade i tijelo i um.

3. Kažeš da ti je jedan slučajan susret promijenio život, kako i što se promijenilo?

Taj jedan susret se dogodilo na Kraljičinom zdencu. Upravo sam se spuštala dolje sa svojim psima i uočila ženu pred sobom koja se istezala nakon trčanja. I shvatila sam da je to Sanja Žuljević, trenerica iz jedne poznate TV emisije. Prišla sam joj i rekla da sam veliki fan, ispričala joj o svojoj sportskoj povijesti i kako mi se “zbog ozljede” teško vratiti. Bila je jako susretljiva i draga, natuknula mi da uskoro kreće novi program. Pa sam se prvom prilikom i prijavila. Nakon tri mjeseca bila sam opet fit, skinula hrpu kila, i shvatila da mogu sve; da ni godine ni ozljede nisu nikakve prepreke za zdrav i aktivan život. Danas sam užasno sretna što mogu reći da mi je Sanja ne samo mentor i šefica, nego i veliki prijatelj.

4. Završila si studij Engleske književnosti i put te odveo u prevoditeljstvo, kako je onda došla odluka za upis na Fitnes učilište, ipak je to bila još jedna promjena u tvom životu, je li bilo zahtjevno?

Odluka za upis u Fitnes Učilište je pala kad sam prolazila velike promjene na privatnom planu. Jednostavno je došao trenutak da napravim neke korake prema nekom novom životu, a taj novi život je uključivao i promjene u poslovnom smislu. Posao prevoditeljstva je jako usamljen, sjediš doma za kompjuterom i tipkaš po cijele dane, nikoga ne vidiš niti čuješ. A rad kao instruktor fitnessa je čista suprotnost. Činilo mi se kao logičan korak i način da održavam taj zdrav i aktivan život, jer ipak moraš biti primjer svojim klijentima. Priznajem da me je bilo malo strah upisati Učilište, ipak imam 40 godina i prošlo je mnogo vremena od kad sam zadnji put sjedila u školskoj klupi.  S vremenom mi je bilo sve lakše. Upoznala sam sjajnu ekipu, dobila neprocjenjivo znanje u području fitnesa i dokazala mnogima, pa i sebi, da nikad nije prekasno napraviti promjene u životu, ako će te oni činiti sretnijima.

5. Raditi dva posla sigurno zahtijeva dobru organizaciju, imaš li vremena za sebe?

Ono što je super kod prevoditeljstva jest da si mogu sama odrediti količinu posla i vrijeme kada ću ga odrađivati. Tako da prijevode trenutno radim rano ujutro (oko 6) ili kasno na večer, a ostatak dana mogu posvetiti djeci, psima, i naravno, trenerskom poslu. A vrijeme za sebe uvijek nađem, to je samo stvar volje i organizacije.

6. Postala si dio ekipe LeeZona, sada i sama utječeš na transformacije drugih ljudi kojima je nužna promjena. Kakva su tvoja iskustva rada s klijentima, što je ljudima bitno?

Naši klijenti su ljudi koji imaju 20, 30, pa čak i 50 kg za skinuti, i naravno, to im je najveća motivacija da krenu u naš program. Ali mislim da kad shvate što je sve zaista uključeno u programu da im se prioriteti malo mijenjaju. Zdravstveno stanje im se poboljša; polako se skidaju sa svakakvih lijekova. Počinju im se događati neke promjene u glavi – ovo su ljudi koji bi se prije bojali uopće kročiti u teretanu; sada ulaze ponosno, bez straha, odrade dodatne treninge cardia ili snage. Suradnja s nutricionistima ih je naučila kako pravilno jesti – oni nisu na nikakvoj dijeti, ovo je jednostavno zdrava prehrana za cijeli život. A Mentalni Treninzi (oni isti koje smo imali na Učilištu) i Sanjine radionice uvelike im pomažu da shvate koji su to razlozi zašto su se doveli do ovog stanja i koje su prave motivacije za rad na sebi. Uz to imamo online program dostupan svima i kojim su ljudi oduševljeni baš zbog tog cjelokupnog, holističkog pristupa. A naravno, tu je i sama LeeZona ekipa sastavljena od ljudi i trenera sa svakakvim životnim pričama i iskustvima koji nude našim klijentima savjet i podršku tijekom cijelog procesa.
Iznimna mi je čast biti dio ovo ekipe i raditi s ovim divnim klijentima koji su meni osobno velika inspiracija i motivacija.

Više o projektu kojeg je Liz spomenula možete naći ovdje: https://leezona.rtl.hr/

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor intervjua

Aneta Armano Perak, mag. cin.

Magistra kineziologije, studirala na  Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, usmjerila skijanje, pronašla se u području edukacije i obrazovanja i promociji zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti. Iskustvo rada stjecala je kroz više godina kao trenerica sportskog penjanja te učiteljica skijanja, kako mlađih uzrasta i adolescenata tako i  djece s dijagnozama poput Downovog sindroma, ADHD- a i autizma, anoreksije, i kao trenerica u školi trčanja. Zanimanje za područje napretka edukacije i znanstveni rad oduvijek ju je privlačio, a postala je dio FIEP New Leaders grupe na poziv i time dobila priliku predstaviti sebe i svoj rad u Luxembourgu 2017. godine.

Vikendom je u pravilu na Bikčevićevoj pa se veseli vidjeti vas gore!

Povezani blogovi