Jasnina zanimljiva priča o tome kako je upisala Fitnes učilište, može riješiti dileme mnogih koji osjećaju strah od ovog koraka koji im može usmjeriti život u drugom pravcu. Jasna je imala podršku svojih bližnjih, svih nas na učilištu i neposredno po završetku edukacije našla je posao u novoj struci. Kako se osjećaju naši polaznici? Najbolje opisuje Jasna Brdarić.

1. Jasna, cijeli život si u sportu, ipak dospjela si na Pravni fakultet ali napravila zaokret. Što se dogodilo?

Da, bavila sam se košarkom gotovo otkada znam za sebe. Oduvijek sam bila sportski tip, ali mi je to bio samo hobi te sam nakon srednje škole (2010.) upisala Pravni fakultet. To je bilo nešto što sam tada zaista htjela i prva godina je bila odlična, ali već na drugoj sam osjetila da ne pripadam tamo. Uz to, tada su mi se pojavili i zdravstveni problemi zbog čega sam upisala mirovanje iduće akademske godine. Rekla bih da je tada u potpunosti započelo moje odvajanje od pravnog fakulteta. Umjesto očajavanja bacila sam se u potragu za bilo kakvim poslom kojim bi pomogla plaćati troškove studija, drugim riječima, krenula sam googlati. Instinktivno, više iz znatiželje, počela upisivati ”fitness poslovi” i sl. Oduvijek mi je bila želja dovesti tijelo u top formu i pomagati drugima da postignu isto, ali nikada nisam ozbiljno razmišljala o tome. To mi je bio nekakav nedohvatljivi san, nešto što bi eventualno bilo moguće tek nakon što završim fakultet i zaposlim se. Dakle to bi mi bio hobi, nešto sporedno.

Google mi je izbacio stranicu Fitnes učilišta. Odmah sam krenula istraživati i što sam više razmišljala o tome, postajalo mi je sve jasnije da je to ono što zapravo želim. Prije konačne odluke morala sam se dodatno raspitati o učilištu i razgovarala sam s prijateljem koji je diplomirani kineziolog, radi kao trener i upoznat je s radom Fitnes učilišta. On me je podržao u naumu i taj isti dan sam krenula trenirati kod njega. Dakle, iako sam oduvijek bila sportski tip, trenirala košarku i ponekad Insanity u svojoj sobi, ništa o fitnesu nisam znala, ali sam jednostavno osjećala da je ”to to” za mene. Shvatila sam da više ni minutu vremena ne želim trošiti na nešto što ne volim i znam da apsolutno nikada ne želim raditi te sam se odlučila ispisati na 4. godini, jer po meni nema ničeg goreg nego se svako jutro buditi s mučninom u želucu znajući da te taj dan čeka posao koji prezireš. Ja sam dobila priliku izbjeći to i iskoristila sam ju. Netko će pomisliti da sam luda, ali po meni je to najbolja odluka koju sam ikad donijela. Jesam bila na 4. godini, ali su mi ostali najteži ispiti na fakultetu, dakle minimalno još dvije godine studiranja, a kad nešto radiš na silu i ne voliš, treba ti puno više, a ja sam što prije htjela početi s ovim što volim. I jesam. Trenirati sam počela 6. 9. prošle godine. S fakulteta sam se ispisala idući mjesec. Od studenog sam se već počela praksati radeći na treninzima uz ranije spomenutog prijatelja trenera. U ožujku 2017. sam krenula na Fitnes učilište, u lipnju sam na predroku položila ispit za instruktora fitnesa u teretani, a taj isti dan sam otputovala na sezonu raditi kao sportski animator. I to je već prošlo i trenutno sam kod kuće gdje čekam da za tjedan-dva krenem raditi u novoj teretani u svojem gradu. Dakle, samo godinu dana nakon što sam uopće počela trenirati, već imam iskustva u ovakvom radu s ljudima, čeka me posao u struci koja me usrećuje i ispunjava, a planiram se i dalje educirati i uživam u stjecanju novih znanja. Pa neka se netko usudi reći da sam pogriješila odabirom. ?

2. Završila si edukaciju za Instruktora fitnesa u teretani. Odmah si ovo ljeto prionula poslu, a već te čeka i posao u tvom gradu. Jesi li mislila da će se to sve tako brzo realizirati?

U rujnu 2016. sam planirala upisati Fitnes učilište tek u listopadu ove godine, mislila sam da će mi trebati puno više vremena i treninga da se osjećam spremnom za takav pothvat, tako da zaista nisam mogla ni zamisliti da ću godinu dana od tada već raditi posao koji volim. Ali vrlo brzo sam se snašla u ulozi ”pomoćnog isntruktora” i shvatila da ne želim čekati toliko s edukacijom jer sam vidjela na dosta primjera da nisam pogriješila odlučivši se baviti fitnesom. Znate ono kad kažu da se netko ”pronašao”? Možda zvuči malo patetično, ali u mojem slučaju je stvarno tako. Godinama sam bila izgubljena i živjela bez ambicija i ciljeva, a sada je situacija skroz drugačija. Želim učiti, učiti i učiti i napredovati, napredovati i napredovati i svojim znanjem pomoći drugim ljudima. Ovaj posao je spoj apsolutno svega što volim te mu se želim posvetiti maksimalno. Jesam tek na početku, ali smatram da nikad nije kasno i da kad nešto toliko želiš i trudiš se, to se i ostvari. Vjerujem da je to razlog zbog kojeg mi se sve ovako lijepo posložilo u vrlo kratkom vremenu. ?

3. Kakav tip treninga najviše voliš i da li ti je sada lakše odabrati što ti je u treningu bolje za tebe?

Do sada mi je najviše odgovarao funkcionalni tip treninga, ali što sam više u svemu ovome i što se više informiram, shvaćam da mi se zapravo sviđa dosta toga i da želim isprobati i naučiti što je više moguće kako bih bila što bolji instruktor. Ljudi su različiti i netko voli nešto, a želim biti u mogućnosti svakome dati ono što preferira jer želim da trenirajući sa mnom postignu svoje ciljeve, ali i da pri tome uživaju.

Da, na početku sam samo trenirala bez razmišljanja o onome što radim, praktički nisam ni znala koja je vježba za što dobra ni čemu služi. Sada su treninzi za mene drugačije iskustvo jer znam što radim i zbog čega, tako da mi je puno lakše odabrati ono što je bolje za mene.

4. Kako još nemaš dugo iskustvo u fitnesu, kako se snalaziš u komunikaciji s vježbačima i njihovim pitanjima?

Moram priznati, vrlo dobro. Rad s ljudima mi odlično leži, u to sam se uvjerila na samom početku, a pogotovo ovo ljeto radeći kao sportski animator. Što se tiče pitanja, nijednom se nije dogodilo da nekome u potpunosti ne znam odgovoriti. Na tome se najviše mogu zahvaliti predavačima Fitnes učilišta koji su nas na predavanjima jako puno toga naučili, prijatelju kineziologu, Matiji Lučiću, koji od početka prenosi svoja znanja na mene i, naravno, dragim kolegama s učilišta koji su iskusniji od mene i koji su mi uvijek bili spremni pomoći i podijeliti svoja znanja sa mnom.

5. Kakvi su planovi oko daljnje edukacije ili posla?

Trenutno čekam otvorenje nove teretane u svojem gradu, Županji, gdje ću raditi kao fitnes instruktor i stjecati iskustvo. A s obzirom na to da želim postati osobni trener, još je puno učenja preda mnom i trenutno sam u razmatranju raznih opcija, čak i nekih stranih edukacija, tako da planiram nastaviti s tim čim si to budem mogla omogućiti, što se nadam da će biti krajem ove godine i jedva čekam. ?

6. Što bi poručila budućim polaznicima Fitnes učilišta kako bi im bilo lakše u organizaciji obaveza?

Prvenstveno bih im savjetovala da idu redovno na predavanja ako su u mogućnosti i da ih stvarno prate. Tako će si uštedjeti vrijeme tijekom tjedna jer će biti dovoljno da ispredavanu materiju samo par puta pročitaju i vrlo lako će i s razumijevanjem položiti kolokvije. I u konačnici, polaganje završnog ispita neće im predstavljati apsolutno nikakav problem jer će posjedovati čak i više znanja nego što je za sam ispit potrebno. Govorim iz vlastitog iskustva, a uzmite u obzir da sam na početku edukacije bila ”tabula rasa”. ?

Ovim putem bih se htjela i zahvaliti svima na Fitnes učilištu, osim na profesionalnosti i stečenim znanjima, na izuzetnoj pristupačnosti i ljubaznosti i što su uvijek spremni pomoći svojim polaznicima i što su mi omogućili da sam se unatoč tome što mi je sve bilo novo i strano, tamo osjećala kao ”kod kuće”. Hvalaaa! ?