Mnogo je definicija fizičkog fitnesa, i kako bi se odlučili za ijednu, moramo posegnuti u etimologiju engleske riječi fitness. Iako nas većina pomisli isključivo na fizičku kvalitetu ili nedostatak iste), riječ je složena od djela fit koji u prijevodu znači propisan, pravilan ili pogodan te sufiksa ness koji podrazumijeva stanje ili bivanje. Dakle fraza to be fit označava da je netko ili nešto ispravno, spremno ili optimalno za određeni zadatak, situaciju ili mjesto. Nakon ove komplikacije,  parafraziram originalni naslov: Što znači biti fizički spreman ili što znači biti fit?

Biti fit dakle znači biti fizički, psihički, intelektualno i voljno spreman i podoban za određeni zadatak. Da znam, sada ulazim u dubiozu, ali ovo valja dobro razumjeti kako bi došli do odgovora na naše pitanje iz naziva. Pomišljate, kakve veze fizička sprema, pobogu, ima s momentom volje, motivacijom, intelektom ili vještinama potrebnima za određeni zadatak, ili pak seriju zadataka.

Tu ja postavljam pitanje: Fizički spreman za što? Ovo je ujedno i glavno pitanje koje  treneri/instruktori moraju postaviti sebi i svojem budućem klijentu u inicijalnom razgovoru.

Koji nam je cilj? Za što se pripremamo? Znate li što to podrazumijeva i jeste li spremni za to putovanje?  Dati ću vam primjer; prije nekog vremena pripremao sam klijenticu za godišnji test motoričkih sposobnosti na policijskoj akademiji. Između ostalog, zadatak je bio odraditi 10 sklekova s rukama na niskim gimnastičkim ručama. Ostale testove je prošla bez problema, ali ovdje je zapelo na 3-4 drhtava ponavljanja. Složili smo program u trajanju od 8 tjedana i klijentica je položila, jedva, ali je ubola i taj 10. sklek. Znači li to da je fizički spremna?

Netko je negdje arbitrarno odlučio da je to marker fizičke spreme, ona ga je postigla, zadržala svoj posao i ja zaključujem da je ona fizički spremna za svoj zadatak. Znači li to da je ona generalno fizički spremnija od većine ljudi? Vjerojatno (nažalost), ali ako uzmemo populaciju koja sustavno trenira, slažemo se da i nije neko posebno dojmljivo postignuće. Ista osoba konkretno ne može izvesti niti jedan jedini zgib. I netko je negdje arbitrarno odlučio da to konkretno nije marker spreme za potrebe obavljanja spomenutog posla. Ali ona je fizički spremna. Ovisno za koga, u kojoj fazi i zbog čega. O tome pričam.

Uvijek postoji netko tko može podići više kilograma, trčati malo brže, biti pokretljiviji ili precizniji. To je između ostalog uvjetovano i genetikom. Što ako netko jednostavno nema kapacitet za brže, više jače? Škakljiva su to pitanja, i nema jednoznačnog odgovora, ali probat ću obraniti svoj stav; fizički spreman znači biti sposoban izvoditi svakodnevne poslovne zadatke relativno lagano i bez prisustva boli kako bi mogao nesmetano uživati u slobodnom vremenu i aktivnostima koje ga/ju ispunjavaju, po mogućnosti što duže i samostalno.

Ovdje govorim dakako o generalnoj populaciji, dakle nas 99%. Ako pričamo o sportu, opet je stvar specifična; natjecateljica u bikiniju mora imati vidljivu, skladnu muskulaturu i postotak tjelesne masti na otprilike 10%, dok  elitna natjecateljica u power-liftingu može biti na 30ak %. Obje su izvrsne u svojoj disciplini, odriču se mnogih stvari, imaju očitu volju i treniraju svakodnevno. Jedna može podići drugu u bench pressu ali bi je ismijali na bini, a obje možda ne mogu 3 zgiba. Znači li to da nisu spremne?

Ponavljam pitanje, biti fizički spreman za što? Koji nam je cilj? Koji su uvjeti da se cilj ostvari? Što rade ljudi koji imaju ili mogu ono što ja želim? Program treninga, urediti da odmor, prehrana i lifestyle podržavaju napore te vrijeme i trud. To je formula.

Još jedan konkretan primjer. Kada sam se pripremao za prijamni ispit na fakultetu bilo je ključno da pokrpam svoja deficitarna područja. Konkretno zgib (inicijalni test 6x, jer u mom sportu nije bilo bitno) i trčanje na 1500m (inicijalno 6 min). Plan je bila redukcija mase i sustavan rad u ove dvije discipline. Ja sam bio fizički spreman za 98% ostalih testova, ali ne za ova dva jer mi nikada nisu bila bitna. Kroz 3 mjeseca sam došao na body fat 9%, izgubio 6 kg, napravio 18 zgibova i trčao 4:56 na 1500m. Jesam li tada bio spremniji? Za ovu bateriju testova zasigurno da. Danas, body fat 18%, mogu 10 zgibova, nisam trčao 1500m od prijamnog, ali mogu hodati 7 sati bez pauze po brdima i posjedujem znanje o penjanju na stijenama (motorička znanja i specifičnu izdržljivost) koja mi omogućavaju da uživam u istraživanju gora i planina u slobodno vrijeme. Jesam li fizički spreman?

Siguran sam da ste vidjeli reklamu gdje stariji čovjek svakodnevno mjesecima vježba s girjom (izvodi čučanj i potisak dvoručno iznad glave – thruster) i susjedi ga čudno gledaju, zašto pobogu sada u ovim godinama to radi. U zadnjoj sceni, čovjek dolazi na badnjak kod obitelji, dočekuje unuku koja ima zvijezdu za vrh drvca u rukama. Čovjek je uzima u ruke (kroz čučanj) i podiže je iznad glave (potisak girjom) kako bi stavila zvijezdu na vrh bora. To znači biti fizički spreman.

Ako vam to nije dovoljno, onda gledaj bench press. Ispod 100tke se ne vrijedi.

Tomislav Biščan

Diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu s usmjerenjem iz kondicijske pripreme sportaša. Bivši klizački reprezentativac, rekreativno zainteresiran za gimnastiku i borilačke vještine. Dugogodišnji je kondicijski trener Hrvatske reprezentacije u umjetničkom i sinkroniziranom klizanju, a kada nije na ledu, radi kao osobni fitnes i kondicijski trener sa brojnim sportašima i rekreativcima u svom centru Training Spot. U slobodno vrijeme pohađa edukacije, seminare i radionice te uživa u svakodnevnom usavršavanju.
Tomislav je dio predavačkog tima Fitnes učilišta od 2016. godine.