Karmen Korda je polaznica koja je završila program usavršavanja za instruktoricu grupnog fitnesa uz glazbu. Dala si je vremena da se znanje „slegne“ i sada polagano kreće u provođenje treninga. No, naša priča s Karmen tu nikako nije gotova. Naprotiv tek je započela. Karmen se pridružila timu Fitnes učilišta i „usidrila“ se nekoliko metara od mene, za svoj radni stol. Još je jedan primjer da se trud isplati, a da se znanje cijeni. Tko je Karmen i kako je odlučila upisati učilište, pročitajte u nastavku.

1. Balet je dugo godina bio bitna stavka u tvom životu. Nedavno si završila studij socijalne pedagogije. Možda nekima logično ali reci kako je došlo do ideje o instruktorici grupnog fitnesa uz glazbu?

Klasičnim baletom sam se bavila gotovo 10 godina. Već sam u vrtiću krenula na balet i potpuno se zaljubila. Slobodno mogu reći kako je upravo to obilježilo moje odrastanje, a samim time i cijeli život. Balet je utjecao na to da mi tjelesna aktivnost pređe u naviku i da svoju svakodnevicu naprosto ne mogu zamisliti bez tjelesne aktivnosti. On mi je, također, razvio i sposobnost organizacije slobodnog vremena i života općenito, tako da mi nije bio problem na završnoj godini studija upisati još i Fitnes učilište. Dolaskom na faks u Zagreb otkrila sam grupni fitness, redovito pohađala različite oblike i vrste grupnih treninga i u jednom trenu mi je bilo jasno da je to nešto u čemu se moram okušati.

2. Tvoje kvalitete nisu prošle neopaženo na Fitnes učilištu pa si nedugo nakon edukacije postala dio tima. Sada kao socijalni pedagog i instruktorica fitnesa komentiraj s oba aspekta kako adekvatno pristupiti vježbačima kako bi im se osvijestila važnost tjelesne aktivnosti?

Uvijek povlačim paralelu između moje primarne struke i fitnesa. Važnost tjelesne aktivnosti naglašavam svakom prilikom. Po mom mišljenju ona ima snažnu preventivnu, rehabilitacijsku i (re)socijalizacijsku funkciju, a njeni benefiti su vidljivi u svim aspektima ljudskog života- biološkom, psihološkom i socijalnom. Upravo je pomoću ovog “bio-psiho-socijalnog modela” najjednostavnije objasniti i ljudima približiti važnost tjelesne aktivnosti.

“Bio” podrazumijeva

sve benefite koje tjelesna aktivnost ima na tjelesno zdravlje, odnosno na prevenciju različitih kroničnih nezaraznih bolesti, pravilno lučenje hormona i slično. “Psiho” stoji za brojne benefite koje tjelesna aktivnost donosi na unutarnje stanje pojedinca- njegovo raspoloženje, emocije, samopouzdanje, zadovoljstvo sobom i životom i tako dalje. Za kraj, “socio” predstavlja pozitivan utjecaj tjelesne aktivnosti na socijalizacijski aspekt života- ljudi se vježbajući druže, razmjenjuju iskustva, upoznavaju sebi slične ljude i tako stvaraju prijateljstva.

3. Na koje grupne treninge ti najviše voliš ići? Zašto?

Isprobala sam veliki broj različitih grupnih treninga, jer ipak treba sve isprobati kako bi pronašao ono u čemu se osjećaš najugodnije. Trenutno idem na više manje “hard core” treninge na varijaciju CrossFita i drilla. To mi sada najviše odgovara. Volim doći na trening i u tih sat vremena odraditi svoj maksimum, dobro se oznojiti i zadovoljna poći doma ?

4. Misliš li da je ono što si prošla na edukaciji primjenjivo u praksi na treningu ili je “na terenu” druga priča?

Razlika između teorije i prakse postoji u svakoj profesiji, pa tako i u fitnesu. Temelje koje sam dobila na Učilištu svakako smatram vrijednim i bez takvih temelja ne bi trebalo biti moguće doći raditi u praksu. Ipak, kad je riječ o praksi treba imati na umu da se nalazimo u kompleksnom socijalnom okruženju koje nikako nije izolirano i kontrolirano kao što je to na nastavi. U svakom trenutku treba biti svjestan da je ispred tebe određen broj individua kojima treba pristupiti koliko toliko individualno, a u grupnom kontekstu. Mislim da ta vještina ipak dolazi praksom i da najbolji rezultati neće manjkati ako se na plodno tlo kvalitetne edukacije posloži praktično iskustvo.

5.Volonterski si se uključila na naš projekt BSOE, a već ranije si se susrela s temom poremećaja u prehrani. Tvoje viđenje pristupa insrtuktora fitnesa prema osobi koja bi mogla patiti od tog poremećaja?

Ideja BSOE projekta me apsolutno oduševila, a to je i jedan od razloga zbog kojeg sam Učilište vidjela kao mjesto gdje bih mogla raditi. Instruktori fitnesa svakako bi trebali biti upoznati s temom poremećaja hranjenja i to ne samo biti svjesni prisutnosti istoga u populaciji, već bi trebali biti educirani o simptomima, rizicima i potrebama osoba koje se bore s takvim poremećajem. Danas se javlja velika potreba za educiranjem različitih stručnjaka, pa tako i fitnes instruktora, o sve prisutnijim poremećajima hranjenja. Upravo su fitnes instruktori oni koji često prvi mogu identificirati osobu koja se bori s poremećajem hranjenja te imaju odgovornost pažljivo joj pristupiti i pokušati uputiti na traženje adekvatne pomoći i podrške.

6. U kojem smjeru ćeš krenuti dalje? Planovi?

Evo za sad sam tu, stol preko puta tebe na Fitnes učilištu (hehe). Nadam se da ću uvijek uspješno balansirati socijalnu pedagogiju i fitnes. Voljela bih kad bi postojali programi i projekti koji bi promicali brojne benefite tjelesne aktivnosti koje sam već navela i to za različite populacije. Pozitivna sam. Mislim da se uz malo kreativnosti i dobar tim može svašta napraviti.