Kada sam na tren pogledate Antoniju dok izvodi neku vježbu, jasno vam je, ona zna što radi. Često je takav slučaj s bivšim sportašima koji su navikli na disciplinu, fokus i maksimum izvedbe u svakom pokretu. Ni trenutka nisam dvojila hoće li Antonija dospjeti u intervju. Još kad su stigli rezultati ispita. Čisti bonus. Zašto sam oduševljena njome, saznajte dalje u intervjuu.

1. Odlično savladana edukacija za instruktoricu fitnesa u teretani, ispit briljiran. Kako i kada si krenula u bavljenje fitnesom?
Prije svega, hvala na lijepim riječima te na prenesenom znanju i iskustvu, tebi i svim predavačima. Uz ovakvu garnituru predavača, bio je užitak učiti, stjecati nova iskustva i pomicati vlastite granice.
Što se tiče mog fitnes puta… Od malena se bavim sportom. S nepunih 6 godina počela sam trenirati taekwondo i to putovanje trajalo je 15 godina. Upisom na Građevinski fakultet prestaje moj profesionalni taekwondo angažman, no ne i ljubav prema sportu. Nekoliko sam godina isprobavala razne vrste i principe treninga, ali niti jedan me nije uspio dovoljno zaintrigirati. 2007. godine sam kao apsolventica počela trenirati fit boks u jednom fitnes centru. Ubrzo sam počela ondje raditi kao instruktor kružno-intervalnih treninga i moglo bi se reći da su to moji ozbiljniji počeci vezani uz fitnes. U desetogodišnjoj trenerskoj karijeri vodila sam fit box, razne koncepte kružno-intervalnih i funkcionalnih treninga te sam radila kao osobni trener. Kao dio tima, sudjelovala sam u izradi nekoliko programa vježbanja, gdje smo pripremali različite materijale poput brošura, skripti i DVD-a. Sudjelovala sam i kao demonstrator prilikom prezentiranja trening sustava na različitim događanjima (npr. Dani ljepote i fitnessa na Zagrebačkom velesajmu). Angažmanom u različitim programima treninga i brojnim edukacijama, stekla sam i više trenerskih certifikata.

2. Bila si članica Tae kwon do reprezentacije. Kakva su iskustva iz tog perioda života i da li ti je to nekako pomoglo u tvom današnjem životu?
U 15-godišnjoj karijeri prošla sam mnogo, od napornih treninga i brojnih turnira pa sve do ozljeda i učestalih dijeta (da, taekwondo je prilično nezahvalan sport ako niste disciplinirani po pitanju prehrane). Osvojila sam brojna odličja na državnim i međunarodnim natjecanjima te posjetila mnoge destinacije diljem svijeta, a kruna svega je osvojeno državno prvenstvo u juniorskoj konkurenciji i članstvo u juniorskoj reprezentaciji Hrvatske.
Djetinjstvo provedeno na tatamiju definitivno me je usmjerilo i održalo u sportskom dijelu mog života, te vrlo rano naučilo kako održati balans između profesionalnog (danas poslovnog) i privatnog života. Nažalost, upisom na Građevinski fakultet prestaje aktivno bavljenje taekwondo-om. Jednostavno više nije bilo vremena za svakodnevne višesatne treninge i vikende provedene na natjecanjima. No, to ću razdoblje uvijek pamtiti po putovanjima, druženjima i puno pozitivne energije.

3.Završila si Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Svakodnevno sudjeluješ u zanimljivim projektima. Kako si uskladila obiteljske i poslovne obaveze s edukacijom na učilištu?
Posao u građevinskoj struci je intenzivan i dinamičan, radno vrijeme se vrlo rijetko svodi na onih 8 sati dnevno koji vam stoje u ugovoru, a sve to uz visoki stupanj odgovornosti. Posljednjih godina sam sudjelovala u izgradnji novog terminala Zračne luke Franjo Tuđman u Zagrebu, u modernizaciji benzinskih postaja diljem države, u projektiranju brojnih čeličnih konstrukcija i sl. Bez obzira kojim projektom se bavila, nakon posla bih žurila voditi treninge pa tek zatim dolazila doma. Rekla bih da sam naviknuta na intenzivan tempo i usklađivanje obaveza. U biti, mislim da tako najbolje funkcioniram. ?

Posljednjih godinu i pol imam i dodatni izazov − mladog člana obitelji koji, naravno, ima prioritet. No, kad ima volje, nađe se i način za usklađivanje svih obaveza i aktivnosti s obiteljskim životom. Razdoblje provedeno na Fitnes učilištu bilo je nadasve intenzivno i najviše su mi nedostajali slobodni vikendi, budući da su to bili dani kada bih odmarala ili uživala u raznim aktivnostima s obitelji i prijateljima. Mogućnost odlaska na predavanja i vrijeme za učenje imala sam zahvaljujući podršci obitelji. Bez njih bi mi bilo iznimno teško.

4. U kojem tipu treninga najviše uživaš i zašto?
Iako su danas česte polemike oko tog naziva, reći ću da su mi najdraži treninzi funkcionalnog tipa – korištenje vlastitog tijela ili rekvizita poput kettlebellsaa, TRX-a, boksačkih vreća, stabilizatora i sl. Volim vježbe temeljene na bazičnim pokretima koje razvijaju funkcionalnost i mobilnost tijela (razne oblike puzanja, pokreta koje rade djeca, oponašanje životinjskih pokreta i sl.). Od ovakve vrste treninga najbolje se osjećam, a nakon cjelodnevnih obaveza i stresa, opusti me i napuni energijom. Osim toga, primijetila sam i da vježbači odlično prihvaćaju takav koncept.
Treninge volim nadopuniti kardio komponentom koju najradije spajam s boravkom u prirodi. U društvu supruga i prijatelja posljednjih godina sudjelovala sam u treking ligi te na mountainbike biciklističkim maratonima. Zapravo mi je to omiljeni način provođenja vikenda – priroda koja me regenerira dok me sport ujedno puni energijom, a sve uz naravno odlično društvo prijatelja istomišljenika. Reklo bi se – ugodno s korisnim. ?

5. Kako ti je bilo prvi puta odvoditi trening? Da li si imala visoka očekivanja za sebe ili si to odradila bez pritiska?
Uvijek imam visoka očekivanja od sebe i postavljam si visoke ciljeve. Iako sam još kao petnaestogodišnjakinja u bivšem klubu pomagala trenerima oko mlađih uzrasta, ovo mi je bilo sasvim novo iskustvo. Nisam se ranije zamišljala u ulozi fitnes instruktora tako da sam prvi put bila pomalo zbunjena i imala pozitivnu tremu. Naravno, bilo je bezbroj pitanja u glavi – na koju komponentu treninga staviti naglasak, hoće li biti dovoljno teško ili pak prelagano, hoću li znati dovoljno jednostavno i jednoznačno prezentirati vježbe, kako će u konačnici ispasti i hoće li se uopće svidjeti vježbačima. Kod grupnih treninga ponekad nije lagan zadatak optimalno odrediti težinu treninga jer su klijenti različitog tjelesnog stanja i kondicije. No pozitivna trema me je potaknula da izvučem najbolje iz sebe i dam maksimum. Nakon treninga sam shvatila da se samo trebam opustiti. Kad nešto istinski voliš i uneseš sebe, ljudi to prepoznaju pa takav bude i feedback.

6. Imaš li neke planove ili ciljeve za naredni period?
Prije nekoliko mjeseci osnovala sam svoju udrugu i pokrenula vlastitu grupu vježbača. Krenuli smo s treninzima na otvorenom, a početkom mjeseca preselili smo u dvoranu. Cilj mi je prenositi svoje znanje i entuzijazam prema vježbanju te ljudima pomoći da se bolje osjećaju i lakše obavljaju svakodnevne aktivnosti, a s time naravno dolazi i bolji izgled te poboljšanje zdravstvene komponente. Volim raditi s manjim grupama ljudi kako bih im se mogla maksimalno posvetiti i želim nastaviti u tom smjeru. Također mi je jako bitna dobra atmosfera na treningu. Kod nas je uvijek radno, ali i zabavno, smijeha nikad ne nedostaje. Smatram da je bitno zadržati klijente te imati konstantnu skupinu ljudi i mogu reći da sam za sada tim segmentom jako zadovoljna. Većina mojih klijenata već godinama vježba sa mnom te mi daju dodatni motiv i snagu za dalje.

U formiranju ciljeva dosta mi je pomogao život u Njemačkoj, gdje sam provela prošlu godinu. Posjetila sam mnogo fitnes centara, stekla neka drugačija iskustva i prikupila nove korisne informacije te zaključila u kojem smjeru se želim razvijati. Jedan od prvih koraka bio je upisati Fitnes učilište.
Plan mi je također i i konstantna daljnja edukacija i usavršavanje. Generalno, želim potaknuti ljude da upoznaju svoje tijelo i izvuku najbolje iz sebe, da prevladaju određene mitove i zablude o vježbanju, prehrani i općenito o životu, jer smatram da se sve može kad čovjek to dovoljno želi. Smatram da ne treba ‘robovati’ principima koje nam nameće okolina već slušati sebe i slijediti svoj put.