Marko Vrečko znao je da je fitnes njegov poziv i čvrsto odlučio uspjeti u tome. Unatoč nekim težim trenucima koji su ga skoro „odvukli“ s fitnes puta, svojom upornošću i snagom volje uspio je ostati vjeran sebi i napokon dočekao trenutak kada je počeo graditi svoju fitnes karijeru.

1. Iako si završio studij za Elektroničke i informatičke tehnologije u pomorstvu, fitnes je isplivao kao tvoj poziv. Možeš li s nama podijeliti kako si se pronašao u fitnesu?

Nakon završene srednje Elektroindustrijske škole, smjer “tehničar za mehatroniku”, upisao sam Fakultet za elektroničke i informatičke tehnologije u pomorstvu. Glavni cilj bio mi je završiti fax i ukrcati se na brod, a sve to, naravno, zbog lijepe zarade. Međutim, dok sam studirao, radio sam svakakve fizičke poslove te sam shvatio da, ako čovjek ne radi ono što voli, ništa nema smisla. Svakodnevno ustajanje ujutro za posao, na silu, doslovno mi se zgadilo. Kada sam krenuo u prvi razred srednje škole, dobio sam na poklon bench klupicu, boksačku vreću te nekoliko utega. Također, upisao sam se u kickboxing klub. Tada je počela moja fitness “avantura”, koja ako Bog da, nikada neće završiti. Kako su godine prolazile, “nabio” sam dosta kvalitetne mišićne mase. Počeo sam dobivati pohvale od raznoraznih ljudi te mnogo upita vezano za trening i prehranu jer sam napravio zaista dobru transformaciju. Shvatio sam da doista motiviram ljude te da me to uistinu usrećuje. Odlučio sam da ću uložiti sve u fitnes, “all in”, a ako ne daj Bože jednog dana “zagusti”, uvijek se mogu ukrcati na brod.

2. Kako si se odlučio na upis Fitnes učilišta? Jesi li zadovoljan znanjem usvojenim na nastavi?

S vremenom sam shvatio da sam završio pogrešni studij te da mogu vratiti vrijeme, vjerujem da bih upisao Kineziološki fakultet. Ali, s druge strane, sve ima svoje. Na fakultet više gledam kao na neku vrstu životnog odgoja te kao veliko životno iskustvo bez obzira koji studij to bio. Koliko god da sam volio fitnes i želio raditi kao trener, falio mi je neki “papir” odnosno diploma te sam upisao učilište za nutricionista, a nakon toga Fitnes učilište za instruktora fitnesa u teretani. Iskreno, naučio sam jako puno na Fitnes učilištu te sam svoje znanje digao na jednu potpuno novu razinu. Upravo zbog tolike kvalitete samog Učilišta, odlučio sam nastaviti svoje školovanje te sam upisao program usavršavanja za osobnog i kondicijskog trenera na kojemu je princip učenja potpuno drugačiji i veoma individualan što mi se jako sviđa. Svjestan sam da se fakultetske diplome više cijene, ali smatram da je to sve veoma relativno te da sam “papir” nije nikakvo mjerilo znanja i kvalitete trenera. Za uspjeh je potrebno puno više od same diplome. Puno truda, rada i naravno iskustva, a uz sve to, i puno sreće, kao u svemu.

3. Što ti se posebno svidjelo? Jesu li se neka tvoja uvjerenja i praksa promijenila nakon završetka osposobljavanja za instruktora fitnesa u teretani?

Posebno su mi se svidjeli neki predavači, zaista sve pohvale! To su ljudi s jako puno znanja i iskustva, te se od njih da jako puno naučiti. Nakon završetka osposobljavanja, dosta sam promijenio pogled na cjelokupni fitnes te sam više počeo gledati sa zdravstvene strane, a manje s bodybuilding koji mi je inače bio prioritet. Počeo sam više raditi na svojim slabijim stranama kao što su zagrijavanje, istezanje, mobilnost, ravnoteža i slično te, naravno, isto primjenjivati na svojim klijentima.

4. Čime se danas baviš? Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Čime se danas bavim?! Dobro pitanje! Oduvijek sam imao viziju da ću imati i više nego dovoljno prihoda za lagodan život, koliko god to glupo zvuči, vjerovao sam u to. Što je najgore, nisam ni znao na koji način bi to postigao. Svašta sam probao, ali ništa nije upalilo dugoročno. Počeo sam se gubiti te jedno vrijeme ni sam nisam znao što bih u životu. Nikako nisam mogao pronaći posao instruktora, bio sam spreman otići doslovno na kraj svijeta kako bih ostvario svoj san. Počeo sam polako sumnjati sam u sebe te sam povremeno razmišljao da se stvarno ukrcam na brod! Ali, nisam odustao! Došao je i dan kada sam počeo raditi kao instruktor i od toga zarađivati. Shvatio sam da se stvarno moram držati onoga što volim i nikada, ali nikada, uz sve moguće prepreke i padove u životu, ne odustati!

Sada mi je želja za uspjehom u fitnes industriji jača nego ikada. Učim i napredujem svakodnevno jer smatram da je znanje jedini pravi put. Danas radim u dvije teretane i stvarno uživam u tome. Moj apetit za uspjehom je svakodnevno sve veći i veći. Želim drastično podignuti broj svojih klijenata te pomoći što je više ljudi moguće. Zašto sam spomenuo ” više nego dovoljno prihoda za lagodan život ” na početku svog odgovora? Zbog toga što uistinu nije u novcima sve. Otići na posao radostan i zarađivati od takvog posla, to je nešto neprocjenjivo.

5. Koju vrstu treninga preferiraš za sebe, a što najčešće radiš sa svojim vježbačima?

Za sebe preferiram bodybuilding princip treninga ali ubacim kondicijske treninge, npr. lupanje u boksačku vreću i slično. Sa svojim klijentima obuhvatim sve, ovisno o njihovom cilju, ali tu spadaju fleksibilnost, kondicija, izdržljivost, mišićna jakost itd. Kada su u pitanju grupni treninzi, to uglavnom budu kružni funkcionalni treninzi kojim se utječe na istovremeni razvoj što većeg broja motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i osobina te na sastav tijela.

6. Imaš li neki savjet za naše čitatelje?

Savjet za čitatelje je, kao što sam već napomenuo, da nikada ne odustanu od svojih ciljeva. Za sve one koji žele postati instruktori te uspjeti u tome, jednostavno moraju grist svakodnevno! Raditi na samopromociji, besplatno pomagati ljudima, nesebično dijeliti informacije te sve što je potrebno kako bi isplivali u moru instruktora, a sve ih je više i više. Mnogi se danas svojim fit tijelom probijaju u fitnes industriju i to im zaista upali, ali smatram da je znanje jedini pravi put te jedina garancija za uspjeh. Zato, čitajte svakodnevno, educirajte se na sve moguće načine jer “knowledge is the ultimate currency”!