fbpx

“Uistinu sam išla samo po papir misleći da znam sve.” Sunčica Sartori, instruktorica Pilatesa i grupnih programa

Sunčica Sartori je nedavno završila već drugu edukaciju na Fitnes učilištu u Splitu. Iako nismo sigurni koliko je toga čula i vidjela na nastavi, s obzirom na to da je dolazila ravno s noćnih gaža svog benda. ? No, jedno je definitivno, znanje je itekako potvrdila i stekla svoje titule. Vrijedna Sunčica ima 20 godina iskustva u vođenju treninga, uživa u edukacijama, pjeva kao slavuj i od nedavno se pridružila timu instruktora naše predavačice Ivane Bilan, zahvaljujući pokazanom znanju.

Više o Sunčici u nastavku intervjua.

1.Sunčica ti si umjetnička duša. Ipak uspjela si tome dodati još jednu ljubav, a to je trening. Kažeš došla EU pa si ”morala po papir”. ? Sad su tu dva ”papira” u tvojim rukama.

U vrijeme kad sam počinjala nije bilo edukacije ovog tipa, svi smo bili samouki i većinu znanja stekli na seminarima. Što se tiče programa za edukaciju instruktora grupnog fitnesa uz glazbu, tu sam uistinu išla samo po papir misleći da znam sve, ali u ovoj struci ne možeš znati sve jer se stvari neprekidno mijenjaju i moraš biti u toku. Profesori, njihov pristup i profesionalnost su me oduševili i nastojala sam upiti što više mogu. Vikendom mi se desilo da uopće ne spavam jer sam s cjelonoćnih gaža išla ravno na predavanja sve do kasno popodne ali želja i glad za novostima i uspoređivanja svog dotadašnjeg znanja s podukom s učilišta su bili jači od umora.  Što se tiče Pilatesa, to sam jedva čekala upisati jer me zanimala druga strana medalje i rad s ljudima koji radi zdravlja ili osobnosti ne mogu ili ne žele naporne kondicijske treninge.

2. Voliš energični koreografirani trening ali i smireni kontrolirani Pilates trening. Bi li rekla da su to dvije strane jednog lica?

Da, volim i energičnost i smirenost, jer i jedan i drugi vid treninga imaju svoju ljepotu, a pri tom ne mislim samo na fizičku dobrobit nego i na psihičku. Trening bilo koje vrste je jeftiniji od posjeta psihijatru! Naravno vrstu treninga odlučuje klijentov zdravstveni status ali u svakom slučaju, lijek je i za tijelo i za psihu.

3. Kad izađeš iz fitnes opreme, dolazi šminka, frizura, mikrofon i ”utopija” kako nazivaš trenutke nastupa sa svojim bendom. Koliko ti treninzi pomažu u pjevanju?

Ljudi kažu, svestrana si. Ja kažem ista je stvar. Bavljenje muzikom i sportom zahtjeva veliku kondiciju i odlično zdravstveno stanje, spremu i snagu. Da ne uspoređujem koreografiranje s muziciranjem. Moraš imati uho za ritam da bi uskladio grupu i koreografiju. Jako je slično. Moje kolege muzičari istoto  znaju i svi se trude u slobodno vrijeme baviti sportom da mogu lakše izdržati sezonu.

4. Kako izgleda primjer grupe tvojih vježbača i što oni najviše vole kao zadatke na treningu?
Trenutno sam samo u Pilatesu ali s obzirom da sam vodila razne vrste treninga tijekom karijere mogu reći da ovisi od osobe do osobe. Generalno, što se tiče intenzivnih treninga, ljudi su više voljeli treninge tipa “mozak na pašu”, kružne intervalne, gdje se dobro izmore i ne moraju pamtiti ništa. Što se tiče Pilatesa, primjećujem da im je najdraži osjećaj smirenosti i relaksacije nakon treninga, a isto tako su oduševljeni kad uspiju napraviti neku vježbu koja im na prvu izgleda nemoguće. Meni je najdraže kad kažu da ih puno manje bole leđa ili da sad mogu čučnuti bez problema. Najviše me se dojmila gospođa koja je bila oduševljena kad je u ležećem stavu uspjela nakon nekoliko treninga dohvatiti stopalo. Nekim ljudima je to lako, a nekima je to sreća, eto.

5. S obzirom na to da imaš 20 godina iskustva u vođenju treninga. Što bi navela kao najveću promjenu u segmentu grupnih treninga, ili što smatraš da se uopće nije promijenilo?
Puno toga se promijenilo pa i vratilo na staro. Npr. skakanje: prvo su se odvajale obje noge od poda, onda je to bilo strogo zabranjeno radi ozljeda koljena, a sad se opet neprestano skače. Mada sam ja još uvijek mišljenja da se ne bi smjelo pogotovo u vidu rekreativnog treninga gdje dolaze osobe koje se nisu pomakle tko zna koliko dugo, a žele brze rezultate koji brzo rezultiraju ozljedom. I profesionalci imaju probleme s ozljedama pri velikim naporima mada su spremniji kamoli rekreativci. Ja sam uvijek za verziju “pomalo a na dugo”.
I stav prema položaju kralježnice se promijenio. Prije je bio “ravan” sad je “neutralan”. Zatim koreografiranje. Prije je bilo svima najbolje kad nauče koreografiju iuživaju u plesu, sad bježe od njega kao miš od mačke. Ljudi žele brze rezultate bez puno razmišljanja.

6. Što očekuješ od 2018.godine ili od sebe?

Od 2018. nemam neka velika očekivanja jer sve mi je dobro i do sad i samo želim da se nastavi, ja sam jedna od onih koji su znali što žele, napravili plan i ostvarili ga. Tako da uglavnom uživam u rezultatima. Eventualno, voljela bi imati više vremena za još educiranja. Ali ne brinem, ako ne bude vremena ove godine, bit će neke druge.

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor bloga

Marija Jurina, mag. cin.

Magistra kineziologije sa usmjerenjem fitnes. Od početka studija je demonstrator na kolegiju Aerobika te se uz studij usavršava na raznim fitnes konvencijama i kongresima u Hrvatskoj i izvan granica te radeći u fitnes centrima. Nakon što je diplomirala dobiva naziv vanjskog suradnika na Kineziološkom fakultetu za aerobiku i grupne programe, Stručnom studiju za izobrazbu trenera u Zagrebu te predavača na Fitnes učilištu na odjelu za edukaciju instruktora grupnih programa uz glazbu. Privatni trener, trener raznih grupnih programa te certificirani WalkExercise, TRX i FloDance trener sa praktičnim iskustvom jedanaest godina.

Povezani blogovi