Periodizaciju definiramo kao sistematsko variranje trenažnih varijabli, intenziteta i ekstenziteta kroz različite faze programa. Postoji cijeli niz različitih oblika periodizacije treninga: linearni oblik, obrnuto linearni, fleksibilni oblik periodizacije i drugi. Ipak, za ovaj članak fokusiramo se na dnevnu valovitu periodizaciju.

USPOREDBA RAZLIČITIH OBLIKA PERIODIZACIJE
Od cijelog niza različitih oblika periodizacije teško se odlučiti. Koji će polučiti najbolje rezultate? Odgovor na to pitanje pokušali su nam dati Reha i sur. (2002) koji su radili usporedbu između linearnog oblika periodizacije i DVP-a sa ciljem razvoja maksimalne jakosti.

20 muškaraca (dobi = 21+/- 2,3 godine ) bili su podijeljeni u skupine koji su trenirali sa linearnim oblikom periodizacije (n = 10) i oni koji su trenirali sa dnevnom valovitom periodizacijom (n = 10). Prije početka ciklusa treninga izmjeren je 1 RM na potisku sa ravne klupe i na nožnom potisku. Sam trening je provođen na periodu od 12 tjedana, sa tri trenažna dan u tjednu, i sa tri radne serije po vježbi. Grupa koja je trenirala sa linearnim oblikom periodizacije provodila je trening na sljedeći način:

Tjedan 1-4 – 3 serije po vježbi sa 8 RM
Tjedan 5-8 – 3 serije po vježbi sa 6 RM
Tjedan 9-12 – 3 serije po vježbi sa 4 RM

Grupa koja je trenirala sa DVP oblikom varirala je opterećenja tokom tjedna na način:

Ponedjeljak – 3 serije po vježbi sa 8 RM
Srijeda – 3 serije po vježbi sa 6 RM
Petak – 3 serije po vježbi sa 4 RM

Rezultati su pokazali veće povećanje jakosti kod grupe koja je trenirala sa DVP oblikom. Variranje opterećenja tokom tjedna pokazuje se kao superiorniji način nego njegovo variranje svaka 4 tjedna.
Još jednu zanimljivu usporedbu između linearnog i DVP oblika periodizacije radili su Prestes i sur. (2009). Istraživači su uspoređivali razlike u maksimalnoj jakosti u vremenskom trajanju od 12 tjedana.

40 utreniranih muškaraca (dobi = 21,5 +/- 8.3 godine), sa minimalno jednom godinom iskustva u treningu bili su podjeljeni u dvije skupine, 20 ih je radilo linearni oblik perodizacije treninga dok drugih 20 je radilo DVP oblik periodizacije. Ispitanici su testirani na maksimalnu jakost (1 RM) na potisku sa ravne klupe, na nožnom potisku i na biceps pregibu, prije početka programa, nakon 8 i nakon 12 tjedana. Iako su ispitanici ostvarili povećanje jakosti na svim vježbama one ipak nisu bile statistički značajne.

U zaključku autori navode preporuke za korištenje DVP oblika perodizacije za povećanje jakosti, iako razlike nisu bile statistički značajne ipak su bile veće nego kod linearnog oblika periodizacije. Za maksimiziranje rezultata u treningu jakosti dnevne varijacije u intenzitetu i ekstenzitetu su efikasnije nego njihovo mijenjanje svaki nekoliko tjedana.

SRŽ DNEVNE VALOVITE PERIDOZACIJE

Za razliku od linearnog oblika periodizacije u kojem se varijable mijenjaju svaka 4 tjedna (najčešće), kod DVP-a opterećenja se variraju unutar trenažnog tjedana, odnosno kako sam naziv kaže, svaki trenažni dan. Ne postoji jedan oblik periodizacije koji je idealan, da postoji jednostavno bi ga svi radili, ali DVP se nameće kao jedan od efikasnijih oblika periodizacije treninga.

Što se sve varira kod DVP-a? Jedan čest oblik je variranje usmjerenosti treninga tokom trenažnog tjedna, npr. u ponedjeljak je trening jakosti, u srijedu je trening hipertrofije a u petak je trening eksplozivne snage. Osim variranja usmjerenosti treninga u trenažnom tjednu može se varirati i raspon ponavljanja, kao u prethodno navedenom istraživanju. Npr. u ponedjeljak se radi 10 ponavljanja, srijeda 8 ponavljanja i petak 6 ponavljanja. Važno je naglasiti da je ovo samo jedan od oblika DVP-a, mogućnosti su praktički neograničene i sve ovisi o broju trenažnih dana i o željenim ciljevima.

Velika prednost DVP-a je njegova varijabilnost i mogućnosti adaptacije ovisno o svom dnevnom rasporedu. Ovakav oblik periodizacije je puno lakše uvrstiti ovisno o vanjskim faktorima.

Važan fiziološki aspekt DVP-a je taj što sa svakim novim treningom tijelu se daje novi stres na koji se on treba adaptirati. Izvođenje treninga sa konstantno istim varijablama ili sa varijablama koje kroz duži vremenski period ostaju iste neizbježno dovodi do smanjenja efikasnosti programa. Jedna od teza koja objašnjava bolje rezulate koristeći DVP je ta što konstantno variranje opterećenja i broja ponavljanja dovodi do čestog mijenjanja u anganžiranju motoričkih jedinica. Na primjer, ako se kroz 4 tjedna provodi samo trening hipertrofije, kroz ta 4 tjedna izgubiti će se adaptacije koje su se ostvarile npr. u prethodnom trening bloku koji bio usmjeren na trening jakosti. Ovaj dio nam je od izrazite važnosti u sportu, gdje je za uspjeh potrebna što veća razina više motoričkih sposobnosti.

Osim osnovnih fizioloških principa ovakav oblik ima svoje prednosti sagledavajući i psihološke aspekte, naime variranje usmjerenosti i/ili varijabli održati će trening zanimljivim i spriječit će monotoniju. Trening samo sa 8 ponavljanja kroz 4 tjedna sa osobama koje nisu vrhunski sportaši dovesti će do gubitka interesa i motivacije. Ipak, sa DVP-m gdje je varijacija stalna i mogućnosti za održavanje motivacije su puno veće.