Hipermobilnost zglobova često se (barem u mlađim danima) percipira kao prednost – osobito u sportovima i disciplinama kao što su npr. gimnastika, akrobatika i ples. U mlađim danima takve hipermobilne osobe gledamo gotovo kao „super junake“, no iza te „supermoći“ krije se svojevrsni paradoks hiper­mobilnih zglobova. Drugim riječima –  ono što u jednoj fazi života donosi lakoću pokreta i impresivnu mobilnost kojoj se svi dive, u drugoj fazi života može rezultirati bolom, nestabilnošću i kroničnim zdravstvenim problemima. Ovim blogom ćemo se dotaknuti hipermobilnosti, zašto se ista smatra prednošću, a zašto slabošću te što to znači za sportaše i rekreativce.

Što je hipermobilnost i koji su uzroci?

Svaki zglob u tijelu ima svoj određeni zdravi raspon pokreta. Hipermobilnost označava sposobnost zgloba da se kreće izvan normalnih fizioloških granica, odnosno raspona pokreta koji većina ljudi ne može dostići (1). U literaturi se za ovu pojavu često koristi izraz „double jointedness“ jer daje dojam kao da osoba ima „dodatne“ ili „dvostruke“ zglobove, što je, naravno, daleko od istine i anatomije ljudskog tijela. Prema nekim podacima, 5-40% djece i 10-20% odraslih ima hipermobilne zglobove ili zglobove koji se kreću izvan normalnih fizioloških granica (1). Kao što je vidljivo iz postotne razlike, stanje se obično poboljšava tijekom starenja (3), a neki od uzroka hipermobilnosti mogu biti (2,6):

• Genetika – smatra se da određeni geni, koji su odgovorni za proizvodnju kolagena, pridonose razvoju hipermobilnosti zglobova.
• Različita zdravstvena stanja, odnosno sindromi:
  • Ehlers-Danlosov sindrom – karakteriziran je slabošću vezivnog tkiva tijela.
  • Downov sindrom – osobe s ovim sindromom imaju veći rizik od hipermobilnih zglobova.
  • Marfanov sindromom – utječe na gen koji kontrolira proizvodnju nekih gradivnih materijala koji čine vezivno tkivo.
• Biomehanički i okolišni faktori – na hipermobilnost mogu utjecati i ponavljajući pokreti kod tjelesnog vježbanja, prekomjerna tjelesna masa i slično.

U većini slučajeva hipermobilnost je benigna, međutim, postoje i slučajevi kada prelazi u sindrom hipermobilnosti zglobova praćenog bolovima, umorom i smanjenom funkcionalnošću.

Kada hipermobilnost predstavlja prednost, a kada slabost?

Kada govorimo o sportašima, povećana mobilnost, kao što smo već ranije spomenuli, može biti prednost koja može značajno poboljšati performanse, a samim time i konačne natjecateljske rezultate. Kao primjer ćemo uzeti gimnastičare kojima mobilnost omogućava lakše postizanje određenih položaja i izvođenje određenih gimnastičkih elemenata. Mobilnost, također, može biti prednost i u sportovima kao što su rukomet ili bacanje koplja jer veća amplituda pokreta povećava moment sile, a samim time i jačinu bacanja (šuta ili bacanja koplja).

Iako povećana mobilnost može biti prednost, u nekim slučajevima može biti i nedostatak jer povećava učestalost uganuća i iščašenja, nestabilnost zglobova, brži razvoj osteoartritisa zbog „mikro-šetanja“ zgloba i slično. Prema dostupnim podacima, hipermobilni sportaši imaju tri puta veći rizik od ozljeda ramena u odnosu na prosječnu populaciju (4).

Između željene povećane mobilnosti (koja će u sportovima dovesti do boljih rezultata) i sindroma hipermobilnosti zglobova tanka je granica. Dijagnostika ovog sindroma je otežana i u većini slučajeva dugotrajna jer osobe ustvari izgledaju zdravo, a hipermobilnost im s druge strane može uzrokovati (3,6):

• Vrtoglavice i umor (čak i nakon odmora)
• Narušenu funkcionalnost (loša koordinacija i ravnoteža)
• Bolove i osjetljivost u zglobovima i mišićima
• Nestabilnost zglobova koja rezultira čestim uganućima i iščašenjima
• Narušene emocije i propriocepciju – strah zbog nestabilnosti i nepredvidivosti koje donose nestabilni zglobovi…

Kada osoba ima problem s hipermobilnošću, njeni mišići pokušavaju zadržati zglobove stabilnima na način da su gotovo u stalnoj kontrakciji. Zbog toga osobe često imaju potrebu za „istezanjem“ (zbog stalne napetosti u mišićima), bez obzira što su ustvari hipermobilni.

Savjeti za vježbanje kod hipermobilnosti

Osobe s hipermobilnim zglobovima bi mogle pomisliti da vježbanje nije za njih i da bi ga trebale izbjegavati, međutim, vježbanje je zapravo ključno zbog jačanja mišića koji pomažu stabilizaciji zglobova i održavanju njihove sigurnosti.

ULCA Health (6) daje sljedeće preporuke za vježbanje kod hipermobilnosti:

• U treningu treba staviti naglasak na jačanje stabilizatora,
• Izbjegavati jako teške utege (jer mogu previše opteretiti „labave“ zglobove),
• Koristiti elastične trake, manje opterećenje i postupnu progresiju,
• Potrebno je polako i sigurno izgrađivati mišićnu jakost i snagu,
• Preporučuju se i aerobne aktivnosti: hodanje, plivanje, vožnja bicikla (mala vjerojatnost da će ozlijediti zglobove),
• Svjesno kontrolirati amplitudu pokreta,
• Izbjegavati pretjerano istezanje jer može dodatno destabilizirati zglobove…