Posturalne nepravilnosti, svakodnevne životne aktivnosti, profesionalno bavljenje sportom i fiziološke promjene uvjetovane starenjem, kralježnicu izlažu povećanom opterećenju uslijed kojeg se javlja osjećaj boli praćen spazmom paravertebralne muskulature. Smatra se da 80% ljudi u Zapadnom svijetu jednom u životu imaju bolove u donjem dijelu leđa, dok se kod 10-30% ta bol ponavlja.

Grupni programi vježbanja koji liječnici preporuče ljudima koji imaju LBD (Low back disorders) najčešće su yoga ili pilates. Zašto liječnici najčešće odabiru te programe? Zato što nema aerobnog dijela na tim treninzima? Ne koriste se utezi? Između dva zla biraju manje? Ne znam.

Razlike među školama i vrstama yoge i pilatesa su ogromne. Osnovna podjela bi bila na suvremene i tradicionalne iz kojih se onda dalje razvijaju razni stilovi, škole,vrste… Dok tradicionalni pilates čuva i promovira izvorno učenje i rad Josepha Pilatesa, suvremeni pilates dijelom proizlazi iz izvornog učenja, ali i konstantno razvija nove spoznaje temeljene na znanstvenim istraživanjima. Osobno sam sklonija suvremenom pristupu kakvo mi na Fitnes učilištu zastupamo i vjerujem da bi Joseph Pilates uz napredovanje znanosti, uz spoznaje koje danas imamo o funkcioniranju ljudskog tijela, sigurno mijenjao svoj program. Bio je inovator, 100 godina ispred svog vremena, sigurna sam da bi nastavio u tom smjeru.

A što suvremena istraživanja i neki od vodećih svjetskih stručnjaka smatraju da je u rehabilitaciji LBD važno?
Stabilnost trupa se nametnula kao najvažniji faktor u provođenju rehabilitacijskog postupka. Istraživanja pokazuju da su programi bazirani na aktivnoj stabilnosti trupa rezultirali smanjenom boli, normalizacijom svakodnevnog života, smanjenom strahu od ponovne ozljede i pacijentovim subjektivnim osjećajem zadovoljstva. (Norris, 2008.)
Stabilnost možemo definirati kao sposobnost tijela da kontrolira, zadržava neutralan položaj (u ovom slučaju) trupa dok se izvode pokreti u udovima. U Pilates priručniku Fitnes učilišta, pojam stabilnosti objašnjavamo kao sposobnost sustava da se nakon destabilizacije, što brže vrati u prvotni položaj ili kao sposobnost odupiranja utjecaju neke sile.

Zamislimo, na primjer, vrata koja su okovima pričvršćena na dovratnik. Kada otvaramo i zatvaramo vrata, očekujemo da dovratnik ostane stabilan, tj. da se ne kreće. Kad bi se i on kretao to bi značilo da vrata nemaju stabilnu bazu oko koje se kreću.
Isto tako je i s ljudskim pokretom: noga, bi mogla predstavljati vrata, a trup dovratnik; prilikom podizanja noge u uspravnom položaju, pokret bi se trebao odvijati u zglobu kuka, koljena, a ne u kralježnici. Kralježnica bi trebala ostati stabilna, odnosno sposobna da se odupre utjecaju sila.

Što je s mobilnošću kralježnice?

Mobilnost je definirana kao sposobnost struktura ili dijelova tijela da se kreću ili da ih se pokrene u funkcionalnom rasponu pokreta (ROM). Ovisi o ekstenzibilnosti mekih tkiva, strukturi zglobne čahure, neuromišićnoj izdržljivosti i jakosti. Mobilnost je povezana s fleksibilnošću, jakosti, ravnotežom i koordinacijom. Dugo se mobilnost kralježnice dovodila u vezu s oštećenjima kralježnice. AMA (American Medical Association) smanjeni ROM kralježnice povezuje s disfunkcionalnošću i bolnim sindromima kralježnice. Ako je smanjen ROM u kralježnici smatralo se da osoba ima povećan rizik za lumbalna bolna stanja. Na taj način sugerirali su da kralježnici treba vratiti mobilnost da bi bila ponovo funkcionalna.

Da li je to stvarno tako?

Znanstveni dokazi pokazuju upravo suprotno. Nakon ozljede kralježnice većina klijenata ne reagira dobro na programe koji naglasak stavljaju na mobilnost. Nekima se stanje čak i pogorša. Povećanje mobilnosti možda vrijedi kod drugih zglobova, ali generalno gledano ne vrijedi kad govorimo o kralježnici. Naglašavam da ovdje govorimo o rehabilitaciji kralježnice nakon ozljede. Stoga instruktori koji trenirate osobe s LBD, a u svojim programima naglasak stavljate na mobilnosti kralježnice – oprez!

Stabilnost i mobilnost kralježnice kod osoba bez LBD

Za osobe koje nemaju LBD, mobilnost i stabilnost moraju biti optimalne. Kada mobilnost i stabilnost nisu optimalne, osoba razvija loše biomehaničke navike koje ograničavaju razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i usvajanje motoričkih znanja. Pojavljivanje nepotrebnih, kompenzacijskih pokreta dodatno povećava šanse za slabiji sportski učinak i ozljedu. Preduvjet da do ozljede kralježnice ne dođe je dobro držanje tijela (postura), razvijena mišićna izdržljivost, bez većih razlika između lijeve i desne strane tijela, te dobar omjer između prednje i stražnje strane tijela, te optimalna (ne pretjerana) mobilnost kralježnice. Svaki dio kralježnice je specifičan u pogledu mobilnosti i stabilnost, generalno možemo reći da bi u treningu naglasak trebao biti na mobilnosti torakalnog dijela kako bi se spriječilo pogrbljeno držanje, bolnost, napetost i nemogućnost izvođenja svakodnevnih pokreta (npr.parkiranje automobila). Mobilnost bi trebala biti optimalna u svim smjerovima (fleksija, ekstenzija, laterofleksija i rotacija), a lumbalni dio bi trebao biti stabilan. Povećanje pokretljivosti (mobilnosti) torakalne kralježnice pomaže u stvaranju stabilne lumbalne regije. Ako je torakalni dio ograničen u pokretljivosti dolazi do kompenzacije, odnosno sljedeći segment (lumbalna kralježnica ili lopatica) odrađuje pokret. Na taj način se povećava nestabilnost lumbalnog dijela, a posljedično i do pojave boli.

Zaključak je:

Kad vježbamo s osobama sa LBD naglasak treba biti na stabilnosti kralježnice, motoričkoj kontroli, na povećanju mišićne izdržljivosti i izvođenju vježbi u neutralnoj poziciji kralježnice. Mobilnošću kralježnice bavimo se tek u kasnijoj fazi rehabilitacije.
Kod osoba koje nemaju LBS mobilnost i stabilnost moraju biti optimalne. Generalno možemo reći da bi u treningu naglasak trebao biti na mobilnosti torakalnog dijela, a lumbalni dio bi trebao biti stabilan.