Lukin put u svijet fitnesa započeo je još u srednjoj školi i to zbog zdravstvenih razloga. Rezultati su ga oduševili i tako je odlučio ozbiljnije se posvetiti fitnesu i u skladu s tim upisao Fitnes učilište. Više o Luki pročitajte u intervjuu:

1. Teretanu si krenuo već u srednjoj školi! Što te posebno privuklo teretani i fitnesu? Možeš li nam malo opisati kako se rodila ta ljubav?

Dolazak u teretanu prvenstveno je bio zbog ozlijede donjeg dijela kralježnice i neugodne boli koja se javljala u tome području. Potrebno je bilo ojačati stražnji mišićni lanac kako bih smanjio bol i uklonio opterećenje na samu kralježnicu. S vremenom, kako sam prakticirao uključivanje svih mišićnih skupina u trening, pristizali su i prvi rezultati. S rezultatima pojavila se još veća želja za napretkom i dovođenjem tijela do zavidne razine. Ustaljeno je da za napredovanje treba edukacije, kako u svemu tako i u fitnesu. Tako sam počeo sakupljati informacije i naučeno implementirati u radu na sebi.

2. Po završetku srednje škole odlučio si upisati Fitnes učilište. Što je presudilo tvojoj odluci? Kako to da si odabrao baš Fitnes učilište kao ustanovu u kojoj se želiš formalno obrazovati?

Odluku za pohađanje Fitnes učilišta donio sam po završetku srednje škole, s odlukom da idem na bodybuilding natjecanje. Izvor prihoda bio je neophodan kako bih kvalitetno odradio pripreme. Tijekom samih priprema i upisa na Fitnes učilište radio sam dva posla i odrađivao dva treninga dnevno kako bi što spremniji izašao na binu. U životu pokušavamo izabrati onaj najbolji i najprihvatljiviji način, tako ni odluka gdje ću verificirati svoje stečeno znanje i upotpuniti ga novim nije bila teška.

3. Jesi li zadovoljan znanjem stečenim na Fitnes učilištu? Kako bi opisao edukaciju na Učilištu?

Prije svega, čast mi je što sam imao mogućnost upoznati popriličan broj ljudi, kolega iz branše od kojih svako priča svoju priču i sa sigurnošću mogu reći dodatno motivira za daljnje napredovanje, ne samo u fitnesu već općenito u životu. Kvaliteta nastavnog materijala, stručno te prije svega nesebično izlaganje od strane predavača opravdalo je moja očekivanja.

4. Jeli se što promijenilo u tvom vježbanju i radu po završetku Fitnes učilišta?

Trening planiram i sastavljam ovisno o fazi u kojoj se nalazim. Što se osobnog treninga tiče, najčešće to u početku budu kompleksnije vježbe, a po završetku ubacujem izolacijske. Volim isprobavati nove tehnike i metode kako bih u budućnosti znao što najbolje odgovara mom tijelu. Postoje šablone oko izvođenja vježbi, no kako je svatko od nas individua, tako je nemoguće da svima odgovara ista tehnika i biomehanika pokreta. Po završetku Fitnes učilišta prikupljeno sam znanje implementirao u radu s klijentima, a planove treninga sastavljam ovisno o ciljevima i njihovim mogućnostima.

5. Koji je tvoj najdraži tip treninga? U čemu se najviše vidiš kao vježbač, a u čemu kao instruktor?

Osobno najviše volim anaerobni trening, trening hipertrofije koji izvodim u 3-4 serije s 10-12 ponavljanja, ovisno o vježbi. No, kao što sam ranije napomenuo, trening ovisi o fazi u kojoj se nalazim pa tako znam odraditi i period snage gdje izvodim 5 serija s 3-5 ponavljanja, opet ovisno o vježbi. Iskreno, mrsko mi je odraditi kardio, pogotovo ako je to monotono trčanje po traci ili vožnja biciklom u mjestu, stoga kad imam vremena odem u šetnju. U radu s klijentima, odnos i povjerenje stavljam na prvo mjesto, sve ostalo postižemo dogovorom i radom. Ako ima povjerenja između klijenta i trenera, rezultati ne bi trebali izostajati.

6. Možeš li s nama podijeliti neke od svojih planova? Gdje se vidiš u budućnosti, koje su tvoje želje, ciljevi, prioriteti?

Hm, budućnost? Prije svega želio bi ostati okružen ljudima koji me podržavaju na putu kojim koračam, te me dodatno motiviraju za daljnji napredak na svim poljima. Za svaki dostignuti cilj pokušavam postaviti novi koji će biti veći od prethodnog jer takvim načinom gradim perspektivnu budućnost. Želio bih izgraditi sebe u potpunosti, ne samo u fitnesu, nego općenito postati boljom osobom, dodatno se educirati i ne ograničavati određenim stvarima. Neke planove ostavio bih za sebe, jer vjerujem da što manje ljudi za njih zna, to su veće šanse da se ostvare.