fbpx

Pogled na fitness i nutricionizam kroz naočale kemičara – 1.dio – Sebastijan Orlić

Što je to hrana?

Najjednostavnije govoreći, to su sve stvari koje jedemo i koje pokreću naše tijelo. Svakako to je točna konstatacija s jedne strane, ali priča je puno kompleksnija. Hrana sadrži energiju, ili detaljnije, sadrži kemijske veze koje kad se prekinu oslobađaju energiju koja se tad koristi za proizvodnju molekula ATP-a. ATP jest kratica za adenozin trifosfat, kemijsku speciju koja je osnovna „energetska jedinica“  ljudskog organizma.

Kako bi naše tijelo iskoristilo nutrijente koje smo pojeli, prvo ih mora obraditi. Taj proces je poznat pod pojmom probava (eng. digesting, izvedenica od lat. digerere – odvojiti, podijeliti, preurediti). Ovi pojmovi doista dobro opisuju procese koje naše tijelo radi nakon konzumacije hrane:

Odvaja molekule i razgrađuje složenije tvari
Sortira i dijeli molekule prema tipu i odredištu u organizmu
Preslaguje ih i transportira kroz organizam do naših stanica
Naše tijelo pažljivo organizira navedene procese kako bi kontroliralo što stiže do naših stanica i time održalo dinamičku ravnotežu unutar organizma.

Od čega se sve sastoji hrana?

Hrana sadrži:

makronutrijente – proteine, ugljikohidrate i masti

mikronutrijente – minerale i vitamine
fitonutrijente i zoo-nutrijente – komponente koje se nalaze u biljnim/životinjskim izvorima
vodu
Sadrži i druge tvari, poput vlakana, koje naše tijelo ne koristi direktno, već ih koriste bakterije koje žive u našem probavnom sustavu.

Zato što je naša hrana većinom nekoć bila živi organizam (npr. biljka ili životinja), ona je zapravo mnoštvo kemijskih spojeva. Naše tijelo se tom kompleksnošću mora pozabaviti i pojednostaviti nutrijente. Tijelo mora hranu „razbiti“ na manje dijelove koje će onda moći sigurno i lagano transportirati unutar tijela, a zatim i unutar stanica u obliku koje te iste stanice mogu iskoristiti.

Na primjer, kad govorimo o makronutrijentima, većina proteina probavom bude razbijena na aminokiseline. Većina ugljikohidrata mora biti razgrađena do glukoze, a većina masti se razgrađuje do višemasnih kiselina. Dakle, hrana i naš čin konzumiranja iste šalje informacije koje pokreću kemijske reakcije. Svaka molekula pojedene hrane doprinosi složenom nizu događaja, šaljući pritom mnoštvo signala kroz naše tijelo. Naše tijelo obradi millijune kalorija, i za nekoliko nula više kemijskih spojeva godišnje, s gotovo 100%-tnom učinkovitošću (točnije oko 90%).

Ovaj znanstveni podatak je fascinantan, ne kaže se uzalud da je ljudsko tijelo najsofisticiraniji stroj koji postoji. I u 21. stoljeću naše tijelo služi kao primjer i inspiracija stručnjacima u gotovo svim znanstvenim područjima u rješavanju do sad neriješenih znanstvenih teoretskih i posebice praktičnih izazova i problema. Cijelo  područje znanosti nazvano biotehnologija je razvijeno u cilju optimiziranja/poboljšavanja inženjerskih rješenja koristeći spoznaje nastale proučavanjem bioloških procesa. U tom znanstvenom području postoji i izrazito zanimljivo polje nazvano biomimetika (eng. biomimetics, izvedeno iz grč. bios – život i mimesis – imitiranje) koje se temelji na oponašanju prirodnih struktura u nedostatku boljih inženjerskih ideja ili rješenja poznatih ljudima.  Prirodu kao arhitekta i inženjera još čovjek nije ni blizu dostigao, ali mu je dobra učiteljica i mentorica.

Hrana = energija (i puno toga još…)

Iz ovog uvoda vidimo da je hrana puno više od samo goriva za naše tijelo, ali činjenica jest – daje nam energiju za život. Bez dovoljno energije koja ulazi u tijelo, mi jednostavno ne „radimo“ dobro. U takvim slučajevima tijelo, kako bi se zaštitilo, zaustavlja procese koji nisu neophodni za puko preživljavanje, poput razmnožavanja, nekih aspekata metabolizma i moždanih funkcija.

S druge strane, previše energije koja ulazi u tijelo također stvara probleme. Može pokrenuti otpornost prema određenim hormonima poput inzulina i leptina, što posljedično dovodi do ozbiljnih bolesti i zdravstvenih stanja. S inzulinom i njegovim djelovanjem smo svi dobro upoznati kao i s opasnostima koje ozbiljna bolest poput dijabetesa nosi i utječe na kvalitetu života pojedinca.  Leptin pak našem mozgu govori jesmo li mi gladni ili nismo, hormon je sitosti odnosno gladi. Savršeno je jasno kako disbalans hormona leptina vodi prema ozbiljnim problemima prekomjerne težine pojedinca. Sve navedeno može dovesti do upalnih procesa u tijelu, formiranja masnih naslaga u našim arterijama te porasta krvnog tlaka. Ulazi se u rizik brojnih kroničnih bolesti.

Dobra, uravnotežena prehrana pomaže u kontroli energetske bilance i ravnoteže. Ne želimo jesti premalo ili previše. Dobra prehrana nas vodi prema stanju u kojem smo zdravi, spremni i jaki. Osjećamo se dobro i naše tijelo nama i okolini to pokazuje. U takvom stanju nezamjenjivu ulogu ima i – vježbanje. Prehrana sama po sebi je vrlo bitna, vrlo je jasno iz svega napisanog, ali bez tjelesnih aktivnosti potpuni i kvalitetni  rezultati i dobro zdravlje neće biti dosegnuti. Svaki izbor našeg obroka/prehrane je prilika da usmjerimo, oblikujemo i preuredimo naše zdravlje, naš sastav tijela. Samim time i naše sposobnosti i na kraju krajeva naš udoban i ugodan život.

Zaključak

Aktivnost mijenja način na koji naše tijelo koristi nutrijente. Aktivni ljudi, i oni koji su u fizičkoj formi mogu jesti veće količine hrane, učinkovitije iskoristiti nutrijente i održati svoj metabolizam puno zdravijim od ljudi koji žive sjedilačkim načinom života i koji se nedovoljno kreću. Vježbanje odnosno nedostatak istog može biti izrazito ograničavajući faktor u postizanju našeg zdravlja, ali ni samo po sebi ono nije dovoljno za očuvati čovjeka zdravim i fizički spremnim.

Kad ljudi počnu osvještavati i obraćati pozornost na ono što jedu, tad vrlo često počnu razmišljati i o treniranju i tjelesnoj aktivnosti. Naravno, vrijedi i obrnuto, kad se uključimo u aktivnosti koje su nam zanimljive i/ili korisne, počnemo se zanimati za aspekt prehrane kako bi naša aktivnost bila što uspješnija i učinkovitija. Uspostavljanjem dobrih temelja u svakodnevnim navikama vezanima uz prehranu i vježbanje, možemo svoje živote postaviti na dobar put, prema kojem pokazuje znak koji se često koristi u fitness svijetu, a na engleskom jeziku napisano na njemu stoji:  health à wellness à fitness.

Reference:

1. Axen K, Axen KV. Illustrated Principles of Exercise Physiology. 1st ed. NJ: Prentice Hall; 2001.

2. Baechle TR, Earle RW. Essentials of Strength Training and Conditioning. 2nd ed. National Strength Training Association. Human Kinetics, 2000

3. Livesey GA. Perspective on food energy standards for nutrition labeling. Br J Nutr 2001; 85: 271-287

4. Andrews R. All about organic foods. Precision nutrition website. http://www.precisionnutrition.com/all-about-organic-foods. Published

5. Massey LK. Dietary animal and plant protein and human bone health: a whole foods approach. J Nutr 2003: 133:862

6. Berardi J et al. The Essentials of Sport and Exercise Nutrition Third edition, Published by Precision nutrition 2018

7. Orlić S. Biomimetički pristup sintezi visokoporozne hidroksiapatitne biokeramike – disertacija, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb, 2012.

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor bloga

Dr. sc. Sebastijan Orlić
Sebastijan Orlić diplomirao je i doktorirao na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Cijeli život je u sportu- trenirao nogomet i odbojku u Puli, dolaskom u Zagreb bavio se rekreativno malim nogometom i odbojkom na pijesku. Od 2012. bavi se crossfitom i tako ulazi u svijet fitnesa. 2017. godine upisao i završio program osposobljavanja za instruktora fitnesa u teretani na Fitnes učilištu s ciljem obrazovanja u području fitnesa te je certificirani Lvl1 Precision Nutrition Coach.

Povezani blogovi