Poremećaji hranjenja spadaju pod mentalne poremećaje, a karakteriziraju ih abnormalan odnos prema hrani, iskrivljena slika vlastitog tijela i iracionalan strah od debljanja. Iako prozvani „epidemijom zapadnog društva“, poremećaji hranjenja su tema o kojoj se još uvijek šuti. Istraživanja pokazuju da oko 15% oboljelih od anoreksije i bulimije čine muškarci, a podjednak broj muških i ženskih osoba pate od kompulzivnog prejedanja.

Zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost uzima u obzir rizične faktore prije uključivanja u istu. Već pri prvom susretu klijent će trenera upozoriti na visoki krvni tlak ili problem s leđima. No, što kada osoba nije svjesna rizičnih faktora ili ih pokuša prikriti?

U Hrvatskoj još uvijek ne postoji zakonska regulativa po kojoj je klijent obavezan prije uključivanja u tjelesnu aktivnost dostaviti liječničku potvrdu što ulogu trenera čini još odgovornijom i ozbiljnijom. Jedan od simptoma većine poremećaja hranjenja je pretjerana tjelesna aktivnost koja dodatno narušava zdravlje oboljelih, a trener je taj koji treba reagirati čim vidi potencijalni znak poremećaja.

U ovom blogu ćemo predstaviti 5 poremećaja hranjenja: anoreksiju, bulimiju, kompulzivno prejedanje, ortoreksiju i bigoreksiju.

ANOREKSIJA

Anoreksija (lat. Anorexia nervosa) je poremećaj hranjenja kojeg karakterizira gubitak tjelesne težine ispod 85% očekivane kilaže. Većina oboljelih su djevojčice u pubertetu, a zabrinjavajuća je činjenica da je dobna granica oboljelih sve niža.  Zadnjih godina zabilježen je porast oboljelih dječaka. S obzirom da je anoreksija etiketirana kao „ženska bolest“, oboljeli muškarci imaju dodatan problem s priznavanjem, ali i dijagnozom.

Osobe oboljele od anoreksije imaju iracionalan strah od debljanja te odbijaju hranu iako su pothranjene (BMI jednak ili manji od 17,5), imaju iskrivljen doživljaj vlastitog tijela, a kao saveznika u svojoj bolesti koriste pretjerano vježbanje. Poriču zdravstvene posljedice pretjerane mršavosti, a dolazi do redukcije koštane mase i gubitka mjesečnice.

Od svih mentalnih bolesti, anoreksija nervoza je bolest s najvećom stopom smrtnosti, stoga je od presudne važnosti upoznati javnost s ovim poremećajem.

BULIMIJA

Bulimija (lat. Bulimia nervosa) je poremećaj hranjenja koji u većini slučajeva zahvaća djevojke i to u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi. Kod ovog poremećaja javlja se potreba za prejedanjem nakon čega slijedi „čišćenje“ izazvanim povraćanjem, laksativima, diureticima, gladovanjem ili pretjeranim vježbanjem. Prilikom napada prejedanja osoba gubi kontrolu nad unosom hrane. Napadi prejedanja i čišćenja javjaju se najmanje dva puta tjedno kroz 3 mjeseca.

Osobe oboljele od ovog poremećaja procjenjuju se kroz tjelesnu težinu i oblik tijela. Kao tjelesnu posljedicu imaju česte upale grla, ždrijela i jednjaka, oticanje žlijezda slinovnica te oštećene zube. Može doći i do gubitka natrija i kalija što za posljedicu može imati zastoj srca.

Bulimija ne dovodi do velikog gubitka tjelesne mase zbog čega može dugo ostati neotkrivena.

KOMPULZIVNO PREJEDANJE

Kompulzivno prejedanje (eng. Binge eating) je poremećaj hranjenja kod kojeg se javljaju epizode prejedanja. Prilikom epizode prejednja osoba gubi kontrolu nad unosom hrane, jede brže nego normalno i to sve dok se ne javi osjećaj neugodne popunjenosti, čak i fizičke boli. Prejedanju ne prethodi fizička, već „emocionalna glad“. Osoba često jede na osami zbog osjećaja stida. Nakon epizode prejedanja, osobu preplavljuju osjećaj gađenja, krivnje te depresije.

Prejedanje se javlja 2 dana u tjednu u periodu od 6 mjeseci.

Za razliku od bulimije, kod kompulzivnog prejedanja se ne javljaju epizode „čišćenja“.

ORTOREKSIJA

Ortoreksija (lat. Ortreksija nervosa) nije službeno prepoznata dijagnoza u okviru grupe poremećaja hranjenja, no mnogi stručnjaci smatraju da bi to trebala postati. Ortoreksiju karakteriziraju ekstremna i pretjerana preokupacija konzumiranjem hrane za koju osoba vjeruje da je zdrava, bizarni rituali odabira i pripreme hrane, isključivanje određene vrste hrane, kao i osjećaj velike krivnje i straha ukoliko osoba pojede namirnicu „nečistog“ porijekla ili „nezdrave vrste“.

Kod osoba sklonih ortoreksiji, želja da se jede zdravo dovodi do nezdravih posljedica kao što su izolacija, anksioznost, gubitak sposobnosti intuitivnog pristupa hrani te smanjeni interes za bilo što drugo osim pripreme i konzumiranja zdrave hrane i drugih oblika njegovanja zdravlja. Osobe koje pate od ovog pristupa hrani, za razliku od anoreksije i bulimije, u fokusu je kvaliteta, a ne kvantiteta hrane.

MIŠIĆNA DISMORFIJA – BIGOREKSIJA

Mišićna dismorfija je poremećaj koji dovodi do toga da osoba konstantno ima opsesivne misli i brige o tome je li njeno tijelo premaleno, nerazvijeno, premršavo. Često baš osobe koje pate od ovog poremećaja uopće nisu malene i nerazvijene, već naprotiv, imaju veliku mišićnu masu. Opsesivno razmišljanje, želja za savršenim tijelom i, prema njihovom mišljenju, nedovoljno veliki mišići rezultat su ovog poremećaja. Osobe koje pate od bigoreksije veliki dio svog vremena provode razmišljajući o vlastitoj nesavršenosti što dovodi do lošeg raspoloženja te osjećaja manje vrijednosti i gubitka samopouzdanja.

Poremećeni obrasci hranjenja u području mišićavosti uključuju konzumiranje visoke razine proteina, ograničavanje hrane koja ne sadrži proteine ili ih sadrži u manjoj mjeri, ograničavanje vremena jedenja (svaka 2-3 sata), konzumiranje tekućih kalorija, korištenje lijekova koji povećavaju mišićavi izgled (testosteron, steroidi) te korištenje suplemenata.

ZAKLJUČAK

Djevojčice su od malih nogu bombardirane stereotipima o vitkom tijelu. S naslovnica se smješe retuširane, pretjerano mršave djevojke koje djeluju bezbrižno i sretno. Nude se programi prehrane, stroge redukcijske dijete i treninzi s jedinim ciljem – gubitkom mase. Sve ostalo je manje bitno. Vitko tijelo se prezentira kao ključ uspjeha, dok su stvarna, ženska tijela neinteresantna i neprimjetna. Dječaci također odrastaju pod pritiskom kako je idealan oblik muškog tijela atletski tip građe sa širokim ramenima i uskim strukom. Pritisak se vrši od strane medija, ali i fitness industrije gdje se jedino definirana, mišićava tijela s minimalnim postotkom potkožnog masnog tkiva percipiraju kao zdrava i poželjna. Njeguje se kult tijela, često i na uštrb zdravlja. Moralna obveza nas trenera, a i fitness centara, je zdravlje klijenta staviti na prvo mjesto i opravdati povjerenje koje nam je dano. Dugoročni cilj mora biti zdravlje.

Bitno je naglasiti da ako osoba pazi što jede i planira obroke ne znači nužno da boluje od ortoreksije. Isto tako, nisu sve mišićave osobe bigoreksične.  No, ako kod klijenta primjetite neke od znakova poremećaja hranjenja, bitno je upozoriti roditelje na problem (ako je osoba maloljetna) ili uputiti osobu kod liječnička opće prakse koji će je, ako je to potrebno, uputiti u daljnje liječenje. Obratiti za pomoć se možete i Centru BEA (www.centarbea.hr).

Dio materijala preuzet s www.centarbea.hr