Socijalne vještine termin su koji često shvaćamo olako, kao da se samim time što smo socijalna bića podrazumijeva da iste posjedujemo. Te specifične vještine koje razvijamo i koristimo nesvjesno na dnevnoj bazi dio su šireg koncepta socijalne kompetentnosti. Definiramo ih kao specifična ponašanja koja pojedinac očituje u specifičnim socijalnim situacijama, a dobar su pokazatelj socijalne kompetentnosti.

Socijalne vještine u fitnesu

No, koji je cilj pisanja o socijalnim vještinama na blogu Fitnes učilišta? Odgovor je jednostavan: fitnes instruktori, i u grupnim i u individualnim uvjetima, rade u kompleksnom socijalnom okruženju i važno je na koji način komuniciraju, ne samo sa svojim vježbačima, već i s ostalim osobljem, šefovima i svima ostalima koji se nađu u tom kontekstu. Socijalne vještine koje bi kvalitetan instruktor trebao posjedovati su svakako (aktivno) slušanje, postavljanje pitanja, prikupljanje informacija, započinjanje i održavanje razgovora, zahvaljivanje i pohvaljivanje, postavljanje cilja, davanje i slijeđenje uputa, prepoznavanje i izražavanje tuđih osjećaja, uvjeravanje, reagiranje na otpor druge osobe, traženje dozvole, pomaganje, pregovaranje, davanje prigovora i reagiranje na prigovor, reagiranje na, primjerice, nagovaranje, optužbe, pritisak i mnoge druge. Zvuči dosta jednostavno i banalno, zar ne? Na prvi pogled nam se može činiti kako sve navedene vještine koristimo svakodnevno i to veoma uspješno jer “koliko teško može biti započinjanje razgovora ili postavljanje pitanja?” Da je svima nama sami socijalizacijski process dovoljan za uspješno savladavanje većine socijalnih vještina ne bi nastalo nešto što se zove “trening socijalnih vještina”. Da, trening. Naravno, nije riječ o fleksiji ili ekstenziji aktivnog slušanja, ali proces je sličan kao proces “klasičnog” tjelesnog treninga. Svaka socijalna vještina može, baš poput mišića, biti atrofirana, u slabijoj, boljoj ili “top” formi. Tako se kod treninga socijalnih vještina baziramo na ključne korake, a to su demonstracija (ili proučavanje) određene vještine, učenje te vještine, uvježbavanje, (samo)evaluacija naučenog i na kraju ono najvažnije, a to je učestalo ponavljanje koje dovodi do automatizacije, odnosno spontanog pravilnog korištenja pojedine vještine u različitim socijalnim uvjetima. Možete povući paralelu s tjelesnim treningom?