Iva Marinčić fitnes je upoznala za vrijeme svoje “pauze” od taekwondoa. Na kraju je ta “pauza” prerasla u pravu ljubav i područje u kojem se odlučila razvijati i obrazovati. O Ivi možete pročitati u sljedećem intervjuu:

1. Cijeli život si u sportu i unatoč tome što si isprobala različite sportove i vrste treninga, Taekwondo je najviše obilježio tvoj život. Kako si se uopće našla u tom sportu? Što te posebno privuklo i zadržalo?

Da, cijeli život sam u sportu. Isprobala sam razne sportove, od timskih do individualnih, ali u taekwondou sam se nekako pronašla. Prvenstveno sam krenula jer sam kao mala bila buca, zbog čega su me i u vrtiću i u osnovnoj školi tukli i maltretirali pa sam se htjela naučiti braniti. Od početka su mi se svidjeli  treninzi koji su zbilja raznovrsni i nikada nije postalo monotono ni dosadno jer se uvijek radilo nešto novo. Ubrzo sam krenula i na natjecanja, počela osvajati medalje i tako se vrlo brzo razvila velika ljubav prema tom sportu.

2. Kako je u cijelu priču ušao fitnes? Koliko je trebalo da se zaljubiš i u fitnes?

Prije godinu dana opet su krenuli problemi s već operiranim kukom i saznala sam da moram na još jednu operaciju pa sam uzela pauzu od taekwondoa. U toj pauzi odlučila sam ne “ispasti” iz forme pa sam se upisala u gym i krenula na grupne treninge. Nakon prvih par tjedana, shvatila sam da se osjećam fenomenalno, da jedva čekam svaki trening i ono što je najbitnije – kuk me nije bolio, a to je bio preporod s obzirom na to da sam zadnjih par godina skoro svaki trening osjećala bolove. Osim toga, atmosfera na treninzima je bila super, treneri vrhunski i mogla sam prilagoditi termine treninga obvezama na faksu. Kroz koji mjesec počela sam primjećivati da imam više snage i energije na treninzima i kroz cijeli dan, a nešto kasnije su krenule i fizičke promjene.  I tako se ta pauza pretvorila u konačni prekid. Iako mi je u početku bilo jako teško jer nisam ispunila neki svoj natjecateljski san, morala sam izabrati između fitnesa i taekwondoa. Ipak sam se nečemu htjela potpuno posvetiti, a ne samo polovično i na kraju odabrala fitnes. Za sada mislim da definitivno nisam pogriješila. ?

3. Što te potaknulo na upisivanje Fitnes učilišta? Jesi li zadovoljna svojim odabirom i količinom usvojenog znanja?

Na upisivanje Fitnes učilišta me potakla moja prijateljica s faksa, koja je ujedno i bivša polaznica FU-a. Kada mi je ispričala sve o programu, učinilo mi se genijalno pa sam išla istraživati po web stranici, fejsu, čitala intervjue s polaznicima i tako je pala odluka da se i ja upišem. Između ostalog, shvatila sam da bih umrla da radim neki monoton posao, bez odnosa s ljudima i konstantnog kretanja, a fitnes industrija pruža upravo sve suprotno od toga. Upis na FU se pokazalo kao najbolja moguća odluka. U vrlo kratkom periodu sam naučila jako puno. Apsolutno svi  predavači su divni, prenose znanje tako da svi mogu razumjeti i pratiti, od onih s minimalno predznanja do onih koji već rade u fitnes industriji. Ono što je najbolje je to da se sve bazira na pravilnoj izvedbi i prilagođavanju svake vježbe pojedincu, a na tome rijetko tko inzistira, već su najčešće najbitniji što brže vidljivi rezultati, a zdravlje se konstantno zanemaruje.

4. Ovaj semestar je za tebe sigurno bio naporan jer si, osim Fitnes učilišta, završavala i studij Medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Je li bio problem uskladiti sve obveze?

Iskreno, u početku me malo bilo strah kako će to sve zajedno funkcionirati, pošto sam dosta vremena provodila na faksu i treninzima, a vikendi su mi bili jedino slobodno vrijeme za odmor i učenje, ali već nakon prvog vikenda odrađenih predavanja sam shvatila da to neće biti problem i da se sve može, uz veliku dozu volje, a to bome nije izostalo. Eto, svi ispiti na faksu i Učilištu su riješeni, čak ni društveni život nije previše patio i na kraju svega, količina sreće je neizmjerna.

5. U kakvim treninzima posebno uživaš?

Kako treniram do dvaput dnevno, radim sve vrste treninga i uživam u svakom (jedino se ne družim baš sa spravama jer nisam neki ljubitelj). Ipak, najviše volim treninge koji su kombinacija snage i izdržljivosti jer volim testirati svoje limite i nekako se konstantno natjecati sama sa sobom.

6. Tvoje obrazovanje i educiranje nikako nije završeno. Koji su planovi za budućnost? Imaš li neke ideje i za posao u fitnes industriji?

Naravno da nije, tek sam počela, imam još puno toga za naučiti, kako u praksi tako i u teoriji. Kako sam već provela 4 godine bezuspješno studirajući nutricionizam, plan mi je ove godine upisati magisterij Kliničkog nutricionizma u Rijeci i vratiti se “korijenima” jer mi je to i dalje neostvareni san, a i savršeno se nadopunjuje s fitnesom. S obzirom na to da je studij izvanredan, paralelno planiram pronaći posao u nekoj teretani i početi primjenjivati svoje stečeno znanje u radu s ljudima. Iduća želja mi je upisati i program usavršavanja za osobnog i kondicijskog trenera, ali korak po korak. Najprije skupljati iskustvo i znanje, čitati, praksirati se, zaraditi još jednu diplomu pa onda iduća stepenica.