Nikolina Horvat nije “obična” bivša polaznica Fitnes učilišta. Ona je državna rekorderka u discipline 400 m s preponama i nastupila je na svim najvećim svjetskim i europskim natjecanjima. Što ju je iz atletike dovelo do fitnesa, kako se snašla u ulozi instruktora i kako joj je bilo na Fitnes učilištu, pročitajte u intervjuu:

1. Nije rijedak slučaj da na Fitnes učilištu imamo polaznike-sportaše, ali rijetko kad viđamo one koji su postigli tolike uspjehe! Možeš li s nama podijeliti kojim si se sportom bavila i na kojim si sve natjecanjima sudjelovala?

Bavila sam se atletikom, državna sam rekorderka u disciplini 400 m s preponama. Sudjelovala sam na Olimpijskim igrama u Pekingu i Londonu te na četiri Europska prvenstva, Svjetskom prvenstvu i Mediteranskim igrama.

2. Kada si se počela baviti atletikom? Kako je bavljenje sportom utjecalo na tvoje odrastanje i formiranje kao osobe?

Atletikom sam se počela baviti u 7. razredu osnovne škole. Bavljenje sportom je utjecalo na moje odrastanje najviše u pogledu ranog osamostaljenja, a brojna putovanja, upoznavanje raznih kultura i ljudi iz cijeloga svijeta me formiralo kao osobu. Također, atletika kao sport i posebno moja disciplina koja je energetski i mentalno prilično zahtjevna, dosta su me “očvrsnuli” i mislim da lakše izlazim na kraj sa svakodnevnim problemima.

3. Kakav je osjećaj nastupiti na tako važnim natjecanjima kao što su Olimpijske igre?

Olimpijske igre su najveće sportsko natjecanje, jedan od najvećih globalnih događaja općenito i biti tih mjesec dana u olimpijskom selu i na borilištima je nevjerojatan osjećaj. Za svakog sportaša je to ostvarenje sna. Biti među najboljim sportašima svijeta, među najboljima u svojoj disciplini i trčati pred 90 000 ljudi je poseban osjećaj i nezaboravno iskustvo.

4. Nakon što si prestala trenirati, počela si raditi u jednom fitnes studiju. Kako si se osjećala u toj tranziciji od sportaša do trenera? Kada i kako si se odlučila na upis Fitnes učilišta?

Moram priznati da mi je odgovarala ta tranzicija. Kada si sportaš radno vrijeme ti je 0-24, ono ne završava kada odradiš trening i najviše mi je odgovarala ta sloboda u raspolaganju svojim vremenom. Samo dva mjeseca nakon Olimpijskih igara u Londonu zaposlila sam se kao instruktor i nije mi trebalo dugo da se prilagodim na tu ulogu. Kad mi je prijateljica rekla za Fitnes učilište i prenijela pozitivna iskustva, nisam puno dvojila, jer sam htjela steći nova znanja i diplomu.

5. Jesi li bila zadovoljna znanjem pruženim na Fitnes učilištu? Koliko ti se čini da ti je sportsko iskustvo pomoglo i dalo specifičnih znanja za obavljanje poslova instruktora, a koliko toga ti je program osposobljavanja „nadopunio“?

Mislim da mi je sportsko iskustvo stvorilo jako dobru bazu. Imala sam odličan tim stručnjaka oko sebe, od trenera i fizioterapeuta do doktora i uvijek sam aktivno sudjelovala u trenažnim procesima i procesima oporavka. Puno sam s njima analizirala, propitkivala i upijala. To mi je puno pomoglo na samom Učilištu i sada u radu s vježbačima. Na sve to je kao odlična nadopuna došlo učenje od najboljih fitnes i kondicijskih stručnjaka s Fitnes učilišta i od njih sam jako puno naučila, ali i shvatila koliko je još posla preda mnom.

6. Čime se trenutno baviš? Što ti je u fokusu i gdje se vidiš u nekoj bližoj budućnosti?

Trenutno uz posao u fitnesu, gdje vodim individualne i poluindividualne treninge, vodim i grupne treninge na otvorenom. U kalendar mi je upisano nekoliko odličnih edukacija i seminara i namjeravam se ponovno malo ozbiljnije posvetiti sebi i usavršavanju znanja. Imam u planu neke zanimljive projekte kojima se veselim ?