Barem ste jednom, vi ili neka osoba koju poznajete, otišli liječniku zbog nesnosnih bolova u donjem dijelu leđa. Osobe koje to iskuse, pogotovo kada se radi dijagnozi kronične boli, često budu neispavane, nervozne, nerijetko depresivne. Ono što najčešće bude preporučeno po odlasku liječniku je “ići ćete na fizikalnu terapiju” (ako ju dočekate ove godine) ili “nađite si neki centar za vježbanje, možda Pilates pomogne”. Oni sretnici koji uspiju doći na fizikalnu pomognu si nakratko jer uglavnom terapija traje samo 2 tjedna (tko si može priuštiti privatnu praksu će vjerojatno imati pozitivnije iskustvo). Čast svim fizioterapeutima, ali nažalost oni tamo ne mogu mnogo pomoći jer su ‘’vezanih ruku’’, često ograničeni opremom za vježbanje i voljom svojih pacijenata, pa i tim kratkim terminom koji su njihovi pacijenti dobili propisanim od strane liječnika. U tako kratkom periodu si sredite jedino ekstenzije na trepavicama, a ne bol od koje vam se vrišti. Uglavnom, jedni i drugi se susretnu s vježbama iz repertoara Pilates metode. Zašto tolika sigurnost da će baš Pilates riješiti problem?

Od mora radova, koji se danas zahvaljujući tehnologiji mogu naći kako bi si potvrdili svoje sumnje, odlučila sam naći 4 koji su objavljeni u 2017. godini i vezani su uz utjecaj Pilates metode na bolove u donjem dijelu leđa. Pa da vidimo zajedno što znanost kaže i da li to drži vodu.
Krenimo od siječnja 2017. kada je objavljen rad koji je istraživao utjecaj 16-to tjednog programa vježbanja Pilates metodom na snagu mišića u izometriji u poziciji ekstenzije i fleksije kralježnice i to kod žena koje su imale dijagnozu kronične boli u donjem dijelu leđa. S dolaskom od samo 2 puta tjedno, 16 tjedana, ukupno 32 treninga po 60 minuta, zabilježeno je povećanje snage mišića u ekstenziji za 41,21% od početnog stanja vježbačica, a u fleksiji za 21,53%. To se naravno odrazilo i na bol u donjem dijelu leđa. Tako se u grafici preuzetoj iz gore navedenog istraživanja vidi omjer boli koji se zabilježio kod eksperimentalne grupe prije i po završetku istraživanja. Ne samo da je zamjetna razlika koja se dogodila u 16 tjedna već i činjenica da se to održalo nakon 2 mjeseca ne vježbanja (po sudjelovanju u istraživanju).

(Graf preuzet iz navedenog istraživanja)

Drugo istraživanje koje ćemo spomenuti je objavljeno u travnju 2017. EMG mišića trupa prilikom izvedbe vježbi srednjeg opterećenja u Pilatesu među zdravim vježbačima početnicima i vježbačima početnicima s kroničnim bolovima u donjem dijelu leđa. Nitko od vježbača do tada se nije susreo s Pilates vježbama. Njih 32 bili su podijeljeni u dvije skupine i izvodili su vježbe Single Leg Stretch, Criss-Cross i Dead Bug. Pratila se aktivacija mišića rectus abdominisa, internal i external obliquesa i multifidusa. Zamijećena je različita aktivacija mišića među grupama ali i utvrđen prijedlog redoslijeda ovih vježbi kako bi ih kvalitetnije primijenili u terapiji osoba s kroničnim bolovima u leđima.

(Graf preuzet iz navedenog istraživanja)

Točnije ovim radom je potvrđeno ono što bi možda i sami zaključili, da je u takvom procesu treninga dobro krenuti vježbom Dead Bug kao najmanje invazivnom, zatim Single Leg Stretch, a kao progresiju koristiti Criss-Cross jer zahtjeva veću razinu mogućnosti stabilizacije lumbalne i zdjelične regije.

U lipnju 2017. je pak objavljen članak s naslovom Core trening u poremećajima bolova u leđima: uloga Pilates metode. U radu su obuhvaćeni mnogi rezultati i zaključci drugih radova koji su provedeni upravo sa svrhom kako bi se utvrdio značaj Pilates metode na ključne mišića koji omogućuju potporanj kralježnici i u konačnici omogućuju pravilno funkcioniranje ljudskog tijela. U tablici koja se nalazi u ovom članku mogu se vidjeti rezultati minimalno invazivnog liječenja i drugih vježbi za trup u usporedbi s Pilates metodom.

U konačnici, zaključak ovog rada je bio da Pilates metoda i nema mnogo veći pozitivni utjecaj na rješavanje bolova u donjem dijelu leđa od ostalih vježbi koje se koriste u te svrhe. No, ono što bih ja dodala kao komentar na ovaj zaključak je informacija da su vježbe u Pilates metodi osmišljene prije 100 godina te da i dan danas fascinira koliko su dale doprinos u rehabilitaciji.
I zadnji rad koji bi spomenula je objavljen u kolovozu 2017. godine u kojem se istraživao utjecaj 12 tjedna treninga Pilates metodom na matu I Pilates spravama na bol u donjem dijelu leđa te funkciju I aktivaciju mišića transversus abdominisa.Istraživanju su pristupili ispitanici, njih 98, koji su u proteklih 12 tjedana imali/osjećali bol u donjem dijelu leđa ali bez dodatnih dijagnoza. Podijelili su ih u tri skupine. Jedna skupina je radila treninge na matu (prostirci), a druga skupina je radila na reformeru (Pilates sprava za vježbanje). Treća skupina je bila kontrolna.

Zaključak istraživanja je da su obje grupe imale pozitivne efekte na rješavanje boli u donjem dijelu leđa, nestabilnosti trupa i aktivaciju dubokih mišića trupa i kinezofobiju (strah od boli prilikom pokreta). No, brži efekt se postigao u grupi koja je radila na reformeru. Isto tako u toj grupi je zabilježena jača aktivacija mišića transversus abdominisa, nemogućnost stabilizacije i bol.

Iako bi rekli da ovi zaključci radova nisu ništa novo i da smo sve ovo znali, moramo uzeti u obzir da dok nešto nije dokazano ne možemo ni sa sigurnošću tvrditi da je to upravo tako. Već nagađati. A Joseph Pilates je prije 100 godina mogao samo nagađati. Zahvaljujući tehnologiji sve više istraživanja će uskoro otkriti da li prilikom Pilates vježbi zaista aktiviramo neki određeni mišić u mjeri u kojoj se to prezentira i koliko je to uopće dobro te da li šteti nekom drugom segment tijela. Zato dragi instruktori i instruktorice, oprezno s generalnim tvrdnjama koje dajete vježbačima ili što komentirate s kolegama instruktorima. Radije prvo provjerite da li je ta tema istražena i informirajte se.