fbpx

Kakvu energiju daješ, takva ti se i vraća – Robert Buronji

Nedavno je sa učilišta izašla najnovija generacija instuktora fitnesa u teretani, instruktora uz glazbu, instruktora Pilatesa i masera. Među njima, možda najpozitivnija osoba, bio je Robert Buronji. Ovaj svestrani mladi gospodin cijeli život je proveo u raznim sportskim klubovima no ni tu nije stao. Okušao se u glumi i to vrlo uspješno. Poduzetnik je, osmislio je projekt Balance Program. Često putuje i kao CrossFit sudac. Tko zna što ga dalje čeka sada kada je i službeno instruktor fitnesa u teretani.

1. Robi napiši nam zanimljivosti o sebi, upoznaj nas sa tvojim iskustvom?

Još od malih nogu se bavim intenzivno sportom svih tipova. U osnovnoj školi sam počeo kao i većina klinaca tada sa karateom gdje sam ostvario neke uspjehe na nekoliko turnira te nakon toga prešao u vaterpolo, VK Medvešćak do srednje škole. Kada sam se toga zasitio, tamo oko 16-e godine počeo sam se intenzivno baviti fitnesom jer sam shvatio koje su prednosti treninga s utezima. Tako sam se zadržao sljedećih 5 godina. Kako sam nabacio koju kilu mišićne mase, odlučio sam uvrstiti u svoju dnevnu trening rutinu malo visokointenzivnih treninga, ne bih li se dodatno “izrezao” i savladao koju dodatnu vještinu. Tad sam počeo trenirati boks kod prijatelja Gorana Babića-Hambija u kojem sam se zadržao sljedećih 6 godina gdje sam i počeo polako voditi treninge. U to vrijeme je slobodna borba postala sve popularnija pa sam se okušao i u tome nekih 2 godine, ali sam u kratko vrijeme nanizao par ozljeda i shvatio da sa svojih tada 28 godina neću ostvariti neki veći uspjeh u tom sportu. Odlučio sam malo odmoriti i razbistriti glavu od svega te nastavio sam sam dalje lagano trenirati. Tada sam i napravio svoju kućnu izradu TRX rekvizita s kojim sam kombinirao boksačke treninge i kako je tada funkcionalni fitness postajao sve popularniji tako sam i ja počeo na taj način trenirati. Oduvijek sam volio visoko intenzivne treninge. Ubrzo sam se i odlučio okušati ozbiljnije u tome pa sam 2013. završio sva 3 levela Total Body Coach-a u tadašnjem CrossFit boxu Zagreb kod Marina Bašića, Saše Grošića i Tomislava Dolušića gdje sam se i polako zarazio takvim načinom života. Okušao sam se u CrossFit natjecanjima i nakon toga je sve krenulo samo od sebe te sve sam prisutniji na hrvatskoj fitnes sceni. 2014.sam s Denisom Rajčićem u parku Maksimir organizirao Cro Fit Fest, prvi hrvatski fitness festival gdje smo bili podržani od grada.
Zbog sporta i aktivnog načina života oduvijek imam puno energije koju maksimalno ulažem u sve, trudim se sve raditi sa srcem jer to zaista volim i bez toga puno stvari ne bi bilo moguće. Paralelno uz to sam privatni poduzetnik i obrtnik te sam završio 4 godine glumačkog programa Studio Kubus i u glumi ostvario dosta uloga u serijama, sapunicama, kratkim filmovima, spotovima i slično.

2. Kako si postao CrossFit sudac? Vjerujem da mnoge entuzijaste to zanima?

Kako sam bio natjecatelj, završio TBC i suorganizirao CFF festival te iza sebe imao skoro 20ak godina aktivnog sportskog života to je bio otprilike normalan slijed događaja pa sam se i certificirao za suca i prijavio se službeno za suđenje na prvom hrvatskom throwdownu, “Zagreb Throwdown.” Glavni organizator Saša Grošić i “head judge” Tajana Grujčić su to prepoznali te mi dali priliku da sudim to veliko natjecanje. Ubrzo nakon toga sam sudio Varaždin Summer Clash, Serbian Throwdown u Beogradu te klupsko natjecanje u CF Superbia i na tome nemam namjeru stati te se veselim novim natjecanjima i suđenjima kao i ,nadam se, svi natjecatelji. 😉

3. Kako si se počeo baviti fitnesom s obzirom na to da si se dugo godina bavio glumom?

Kao što sam i rekao sport je oduvijek bio pokretač svega u mome životu i bez njega ne bih puno toga mogao napraviti, a fitness nije samo sport već i način života i to sve me nevjerojatno ispunjava što i pokušavam prenijeti na druge. Zato sam i postao instruktor za što smatram da nije samo posao već i poziv i da ako želiš biti uspješan u tome moraš to neopisivo voljeti. Tako je i sa svime u životu, ali ovdje je to posebno bitno jer prije svega moraš biti primjer onoga što propagiraš da bi ti ljudi mogli vjerovati i slijediti te. S glumom, koja mi itekako pomaže u ovom pozivu, jer da bi bio dobar moraš biti i vrsni psiholog, se i dan danas u slobodno vrijeme bavim kao hobijem. Ali kako je naša glumačka scena relativno slaba i nema toliko manevarskog prostora prirodna selekcija stvari je bila ta da sam više krenuo u fitnes. Na koncu konca oboje mi je ljubav i da je drugačije ispalo vjerojatno ne bih žalio i isto bih imao osjećaj da sam na pravom mjestu, na pravom putu.

4. Robi kako si došao na ideju da upišeš Fitnes učilište?

Kako nikada nisam imao vremena za KIF uz sve čime sam se bavio, a želio sam normalno obavljati svoj poziv i dalje se širiti, razmišljao sam što bi i upisao sam učilište. Pomoglo je u odabiru i to što sam poznavao neke predavače od prije i znao sam koja je njihova stručnost i kvaliteta te zbog toga nisam nimalo zažalio. 🙂 Uvijek i volim upoznavati nove ljude te napredovati u svakom smislu, pa je to bio logičan odabir.

5. Koji tip treninga preferiraš za sebe a što za klijente?

Samo jako, nema labavo, hehe! 😉
Ovisi koliko vremena imam i u kojoj sam fazi, da li me muči kakva ozljeda kao sada i slično. Trenutno imam problema s diskom torakalnog dijela kralježnice, pa gledam da su više kontrolirani pokreti s minimalno trzaja i izbjegavam potiske iznad glave, ali se ponekad jedva suzdržavam. 🙂 U našem poslu/pozivu je jako bitna dobra organizacija ako želiš sve stići. Zbog toga gledam da maksimalno iskoristim vrijeme što mi ponekad određuje kakav tip treninga ću koristiti, ali pretežito su to funkcionalni treninzi s elementima jakosti u segmentima koji mi fale i na kojima još trebam poraditi te olimpijska dizanja utega.

Za klijente se trudim uvijek maksimalno prilagoditi treninge njihovim potrebama, mogućnostima i ambicijama, a da izvučemo što veće benefite naravno u područjima u kojima sam maksimalno stručan. Gledam da nisam “drill” instruktor, naravno to ne znači da su treninzi pljuga. 😉 Uvijek se trudim maksimalno biti učitelj, ponekad i ne treniramo ako mi klijent dođe umoran od svega već radimo na mobilnosti ili nekom učenju pokreta koji nam fali i jednostavno se družimo, ako procijenim da mu je to trenutno više potrebno.
U sve to pokušavam uključiti i dozu zabave jer je to itekako bitno pošto nisu svi u istoj mjeri toliko “zagriženi” za trening već jednostavno dolaze da bi se odmaknuli od svakodnevice i opustili.

6.Što smatraš prednostima, a što manama fitnesa danas?
Općenito smatram da je fitnes izvrstan jer je lako prilagodljiv svima i višestruke benefite ima na zdravlje te podiže nevjerojatno kvalitetu života. Vrlo je raširen kultura življenja, pa je i jako zabavno, tako se sklapaju izvrsna prijateljstva. No danas ljudi općenito nemaju vremena i pribjegavaju raznim metodama preskakivanja stepenica, svi bi htjeli nešto “instant,” odmah i taj čas, a pritom zaboravljaju i zanemaruju najbitniju stvar zbog koje smo svi počeli trenirati i baviti se ovime, a to je zdravlje. Ništa što je kvalitetno i što će potrajati ne dolazi “preko noći” i za svaku stvar se treba itekako potruditi da bi bila prava i da bi bila trajna.

7. Gdje nalaziš motivaciju s obzirom na to da si stalno pozitivnog stava i vesela osoba?

Uh, samo o tome bih mogao pisati danima. Ne znam, u mnogočemu.., u svačemu! 🙂
Nalazim u učenju, prenošenju znanja, iskustva i entuzijazma na druge, pokušavajući učiniti živote drugih boljima ako je to u mojoj moći i pritom je naravno bitno ne biti nametljiv ako želiš da tvoja namjera doživi uspjeh. Nema bolje motivacije od zahvalnosti klijenta ili čak ne mora biti klijent, bilo koja osoba kojoj si pomogao u ostvarivanju ciljeva, pa makar to puno puta i ne imalo veze sa sportom. Često volontiram na razne načine i smatram da je to ispravno i itekako bitno jer kakvu energiju ulažeš i daješ, takva ti se i vraća samo još duplo više i takvo iskustvo je neprocjenjivo, a i to ne možeš nigdje kupiti jer je iskustvo neprenosivo.
Sve što činite u životu činite to sa srcem, budite uvijek u trenutku potpuni, svako jutro imamo odabir kakav će nam dan biti, pa birajmo ono što nas čini boljima, sretnijima i uvijek težite napretku jer nismo stvoreni da stojimo u mjestu, to nas čini nesretnima.
Pamet u glavu i ponekad je bitnije dobro se pripremiti, zagrijati i istegnuti nego odraditi glavni dio treninga…. 😉

Robertu hvala na vremenu i odgovorima. Ako mu se i vi želite pridružiti na treningu ili za koju mudru riječ, možete ga naći u Sparta fitness centru u Zagrebu i Fortis gymu u Velikoj Gorici, ili kontaktirati i naći na ovim stranicama, adresama i brojevima:

Robert Buronji
Balance Program,
+385 98 9813 411
+385 95 3997 489
prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor bloga

Marija Jurina, mag. cin.

Magistra kineziologije sa usmjerenjem fitnes. Od početka studija je demonstrator na kolegiju Aerobika te se uz studij usavršava na raznim fitnes konvencijama i kongresima u Hrvatskoj i izvan granica te radeći u fitnes centrima. Nakon što je diplomirala dobiva naziv vanjskog suradnika na Kineziološkom fakultetu za aerobiku i grupne programe, Stručnom studiju za izobrazbu trenera u Zagrebu te predavača na Fitnes učilištu na odjelu za edukaciju instruktora grupnih programa uz glazbu. Privatni trener, trener raznih grupnih programa te certificirani WalkExercise, TRX i FloDance trener sa praktičnim iskustvom jedanaest godina.

Povezani blogovi