Lucija Dina Mitrović je bivša polaznica Fitnes učilišta na programu za instruktore grupnog fitnesa uz glazbu. Nekada mala mažoretkinja, zatim plesačica, a danas instruktorica grupnih programa odmah je našla posao nakon edukacije. Što ne iznenađuje jer je ona vrlo komunikativna, vrlo ljubazna i inteligentna djevojka koja se voli uključiti u razne aktivnosti. Tako je bila i dio volonterskog tima na jednom od projekata Fitnes učilišta. Više o ovoj svestranoj mladoj dami u nastavku teksta.

1. Lucija Dina, tvoj odabir upisa na program instruktorica grupnog fitnesa uz glazbu nije bio čudan, s obzirom na to da si se bavila plesom i aktivnostima koje su vezane uz glazbu. No opiši ipak slijed događaja i odluke o upisu?

Kao mala curica sa samo 3 godine, krenula sam na mažoretkinje. Kroz osnovnu i srednju školu bila sam redoviti polaznik na treninzima kojim sam se jako veselila i odrađivala ih s ljubavlju. Uz mažoretkinje, bila sam i polaznik Plesnog studia gdje sam kao član mogla prisustvovati i na satovima aerobica ili Pilatesa. Ako je trenericama trebala zamjena vrlo rado sam bila na raspolaganju za održati trening. Tu sam već počela sanjati kako bi jednog dana voljela imati svoju grupu vježbača i držati treninge. Po završetku srednje škole, selim se u Zagreb na fakultet pa nažalost prestajem sa svojim aktivnostima. Naravno to nije dugo trajalo jer sam odmah počela tražiti nešto novo.

Probala sam razne aktivnosti kako bi našla ono što mi osobno najviše odgovara i donosi najbolji osjećaj.

Od različitih kružnih treninga, CrossFit-a, Insanity-a, Zumbe, raznoraznih grupnih programa, treninga u teretani pa sve do Vas, do Fitnes učilišta i diplome koja mi omogućava da nešto što volim prenosim na ljude oko sebe i da s njima dijelim svoje znanje i iskustvo.
Kroz svoje putovanje u fitnes svijetu vidjela sam kako mnogo toga imam za naučiti pa sam odlučila svoje odgovore potražiti kod Vas. Svoj san od malih nogu, da imam svoju grupu vježbača, odlučila sam polako pokrenuti u stvarnost.

2. S obzirom na to da si studentica, koliko ti je naporno bilo još i vikendima dolaziti na nastavu i savladati sve obaveze?

Uz obaveze na fakultetu, kao i ostale obaveze koje si volim sama zadati, poput raznih studentskih poslova i naravno treninga, bilo je malo tijesno u rasporedu ali ništa od tog nije bilo neizvedivo ako se dobro organiziraš. Ako ideš za nečim što voliš mislim da ne bi trebalo biti prepreke koja se ne bi mogla prijeći. Bilo je težih dana ali sve je to bilo dio nečega što sam sama izabrala i nešto čemu sam se na kraju krajeva veselila.

3. Pridružila si nam se kao volonter na projektu Brighter Side of Exercise koji je završio prošli mjesec. S obzirom na to da dolaziš iz estetskog sporta, a nastavljaš kao instruktorica grupnih treninga kakva su ti razmišljanja nakon projekta o temi anoreksije i vježbanja?

Za početak, bila mi je čast biti dio Fitnes učilišta i sudjelovati na jednom takvom projektu. Upoznati divne ljude iz različitih područja.
Mislim da javnost nije dovoljno upoznata s problemom kao što je anoreksija niti kakav bi bio utjecaj tjelesne aktivnosti na oboljele. Mislim kako bi ta tema trebala biti malo aktualnija jer ipak se radi o zdravlju, a danas je sve više osoba koje padaju pod utjecaj medija i imaju iskrivljenu sliku o izgledu.

4. Po završetku edukacije odmah si se prijavila za posao instruktorice u jednom novom centru i dobila taj posao. Opiši za sve svoje kolege i kolegice to iskustvo?

Neopisiva je sreća dobiti posao o kojem sam sanjala cijelo vrijeme. Nisam mogla vjerovati da sam primljena i da me se predstavlja kao instruktoricu. “Ovo je naša instruktorica Lucija”. Izmami mi osmijeh na lice ta rečenica svaki put kad je čujem i odmah se vidim u prepunoj dvorani, okružena s ljudima kojima se sviđa moja vibra, koji su tu da ih motiviram, kako bi trenirali zajedno, znojili se, mučili ali zabavili i pošli doma s ogromnim osmijehom! Sretni i zadovoljni, a prije svega naravno zdravi.
Jako sam sretna što sam dobila mogućnosti da budem okružena ljudima koji imaju iskustva i od kojih ću moći nešto i naučiti. Moram priznati kako me malo strah hoće li se moji treninzi i način pristupanja svidjeti vježbačima iako jedva čekam da krenem i mislim da ću uživati.

5. U kojem tipu treninga si se najviše pronašla I imaš li planove za dodatno usavršavanje u tom segment fitnesa?

Iako će mažoretkinje uvijek ostati moja najveća ljubav, pronašla sam se u funkcionalnom treningu. Najviše volim odraditi kružni trening po stanicama. Volim se dobro oznojiti na treningu i proći vježbe koje će uključiti cijelo tijelo.
Kako sam oduvijek u plesu i glazbi, naravno aerobic je neizostavan. Na učilištu je bilo jako zanimljivo učiti korake i spajati ih u sekvence, raditi vlastite koreografije pa ih ostalim polaznicima predstaviti. Bilo je zabavno učiti metodiku koraka te uz njih misliti i na ostale dijelove poput pravovremenog najavljivanja sljedećeg koraka, biti dovoljno glasan jer te netko u zadnjem redu neće čuti, pa uz to q-ing i naravno da je sve u ritmu. Na prvu zvuči nemoguće ali sve smo mi to svladali s lakoćom.
Što se tiče dodatnog usavršavanja, naravno, učenja i istraživanja nikad dosta. Tek sam zagrebala malu površinu u fitnes svijetu, a preda mnom je još puno toga za naučiti. Za početak sam završila edukaciju za TRX, level 1, a imam u planu i još neke edukacije.

6. Čemu se nadaš u budućnosti, odnosno imaš li još kakvih planova?

Plan mi je napredovati iz dana u dana. Učiti nove stvari i upijati što više korisnih informacija. Posvetiti se treninzima i ljudima pred koje moram stati i biti podrška prije svega. Ne samo trener koji će odraditi trening i to je to.
Nadam se da će se moj trud isplatiti i kako ću biti uspješna na svom putu.
Ostalih planova za sad nemam ali to ne znači da ih neće biti već sutra.
Nikad ne znaš koja će se vrata otvoriti.