Ljudi su različiti. Različite dobi, spola, visine, težine, iskustava, sposobnosti, povijesti bolesti, itd. Kako bi što bolje kontrolirali trenažni proces, potrebno ga je individualizirati. Tu u priču ulaze osobni i kondicijski treneri.

Prema Dictonary.com : „Osobni trener je osoba koja radi 1 na 1 s klijentom da bi planirala ili provodila vježbe te režim vježbanja.” Navodi se da se termin pojavljuje između 1990. i 1995. godine. Razlika između osobnog i kondicijskog trenera je ta da je kondicijski trener primarno usmjeren na razvoj sposobnosti, dakle na rad u sportu.

Pošto su kolege Marija Jurina i Jozo Grgić već odlično objasnili ulogu osobnog trenera, u ovome blogu pojasnit ću ulogu kondicijskog trenera.

Posljednjih godina sve je više ulaganja u sport i raste utjecaj znanosti u sportu. U zapadnijim zemljama već duže vrijeme je nezamislivo da vrhunski klubovi u svojim sustavima nemaju kondicijske stručnjake, dok Hrvatska tek pomalo hvata korak.

Kondicijska priprema predstavlja skup trenažnih operatora (sadržaji, opterećenja, lokaliteti, trenažna pomagala i uređaji, organizacijski oblici treninga, metode treninga i metodičke forme treninga) za poboljšanje dominantno sportaševog kinantropološkog statusa. (1) U kinantropološki status spadaju funkcionalne i motoričke sposobnosti te morfološka obilježja.

Važno je još napomenuti da, osim navedenog, kondicijski trener utječe i na ostale faktore antropološkog statusa (kognitivne i konativne osobine te zdravstveni i socijalni status).

Postoje 2 primarna cilja za kondicijskog trenera: poboljšanje sposobnosti i redukcija ozljeda. (2) Drugi cilj je posebno bitan, jer ako je sportaš ozlijeđen onda je teško nešto unaprijediti.

Kondicijski treneri uglavnom rade kao stručnjaci za kondicijsku pripremu u klubovima (grupni rad) ili kao osobni kondicijski treneri za sportaše (individualiziran rad) u klubovima i vlastitim centrima. U klubovima je često situacija da je jedan kondicijski trener zadužen za cijelu ekipu, dok u bogatijim sistemima postoji jedan stručnjak koji je zadužen samo za kondicijsku pripremu i vodi tim od 5-10 osoba (npr. klubovi engleske Premier lige).

Plaće ovise o puno faktora (sportu, poslodavcu, znanju, iskustvu, itd.), ali generalno su plaćeni u rangu osobnih trenera (2). U SAD-u se to kreće oko 40 000 dolara godišnje. (3)

Osim formalne edukacije i konstantnog usavršavanja, veoma važni su i međuljudski odnosi te sposobnost prenošenja informacija. Kondicijski trener mora znati odgovor na pitanje zašto se određena vježba radi u tom trenutku te dati kratke i jasne informacije za izvođenje. Diskutabilno je da li trener mora imati igračkog iskustva u tom sportu ili da li je sposoban demonstrirati pravilno određeni zadatak.

Moje mišljenje je da to nije nužno, ali kondicijski trener mora razumjeti principe pokreta u tom sportu i imati razrađenu metodiku poučavanja da bi uspio sportaša pravilno voditi kroz proces.

Nadalje, bitno je i da trener razumije koje su mu kompetencije te koji stručnjaci su mu još potrebni u njegovom radu (npr. glavni trener u sportu, kineziterapeut, fizioterapeut, nutricionist, psiholog, liječnik).

Kako bi utvrdili početno stanje, potrebno je provesti dijagnostičke postupke. Popularna je izreka: „Ako ne mjerite, onda pogađate!“.

Danas postoje različiti postupci ovisno o sportu i treneru koji ih provodi. Bitno je da se nakon provedenog testiranja prate rezultati te da se nakon određenog ciklusa ponovi testiranje kako bi mogli potvrditi da li je trenažni plan i program bio odgovarajući – odnosno primjeren odabranim ciljevima.

Ukoliko ste zainteresirani za edukaciju i certifikaciju koja se tiče osobnog i kondicijskog trenera, više informacija možete pronaći i na stranici Fitnes učilišta:
https://stara.fitnes-uciliste.hr/osobni-trener/.

Zaključak:

Za uspjeh u ovom poslu potrebno vam je više od samog znanja. Ulažite u sebe svakodnevno kroz razna područja i ne zaboravite pritom na međuljudske odnose!