Jelena Burić, polaznica programa instruktor Pilatesa, iz Splita. Divna i iznimno vrijedna djevojka, žena. Cijeli život je provela u sportu, točnije judu 10 godina. Završila je studij fizioterapije, naknadno upisala magisterij i upravo rješava diplomski rad. U međuvremenu je osnovala sportsku udrugu Centar “Kinezis”, aktivno i uspješno djeluje već nekoliko godina. Stalni je suradnik HNS-a te prati reprezentaciju na pripreme i službena natjecanja. I jedna mala sitnica koju sam zaboravila spomenuti, majka je dviju krasnih djevojčica.

1. Jelena, prvo pitanje je kad si se zadnji put naspavala? ? A sad na ozbiljne stvari. Fizioterapeut si po struci, kako si odabrala taj posao i kako si na to dodala edukaciju Fitnes učilišta u Splitu?
Već na prvom pitanju sam zastala i zamislila se… Kada sam se naspavala? Nisam sigurna da mogu dati točan odgovor na ovo pitanje jer se ne sjećam. Niti u školskoj dobi nisam bila spavalica, već tada sam bila pod režimom treninga i obaveza. Danas je ista priča, a ustajanje s obzirom na bebu zna biti i ranije. Dijete ima energije na roditelje, pa već u 6 ujutro skače i lupa nam po glavama jer je njoj vrijeme za igru.

Zapravo sam sasvim slučajno zaglibila u fizioterapiju. Netko u srednjoj školi je to spomenuo, a s obzirom na to da sam tada bila još aktivni sportaš, nekako mi je to sve skupa izgledalo zanimljivo. Dosta puta sam se preispitivala jesam li odabrala pravu stvar za sebe, no kako vrijeme prolazi ja sve više vidim kako je to bio pravilan izbor. Na kraju ispadne da se sve u životu događa s nekim razlogom, pa tako i moj slučajni odabir te struke. Kako sam u cijelu priču uklopila Fitnes učilište, nemam pojma. Jednostavno se vodim osjećajem i imala sam osjećaj da je to nešto što mi fali, što će mi posložiti kockice i na kraju sam bila u pravu. Slična situacija kao izbor fakulteta…

2. Kad si započela s edukacijom za instruktora Pilatesa u pauzama si trčala kući da stigneš do najmlađe kćeri. Ničemu ne dopuštaš da te sprječava s educiranjem. Odakle energija?
Istina. U to vrijeme beba je bila još mala i dojila sam je. Već mi je lagano postalo neugodno, jer su se na praktičnom dijelu edukacije pauze odrađivale prema potrebama moje bebe. Nemam pojma odakle mi energija, ali u svakom slučaju bez ogromne podrške obitelji sve ovo bilo bi nemoguće izvesti. Drago mi je da je starija kćer već usvojila naviku kretanja, a gimnastika joj je trenutno centar svijeta. S obzirom na ostatak obitelji i razne konstrukcije po stanu, i ova mlađa polako ide stopama starije seke. Koliko me ponekad umore moje dvije cure, toliko mi, s druge strane, daju snage za sve.

3. Kao fizioterapeutu kako si doživjela edukaciju iz Pilatesa? Je li došlo do promjena u stavu prema principima ove metode ili si to sve i očekivala pa se uklopilo u tvoje dosadašnje znanje?
Mogla bih reći kako je edukacija iz Pilatesa bila ona puzzla koja je nedostajala da bi slika bila potpuna. Pri tome ne mislim da sam naučila sve što trebam znati i da sam gotova, upravo suprotno. Unatoč mom višegodišnjem iskustvu, ova edukacija jednostavno je posložila sva moja znanja iz područja fizioterapije i učinila ih primjenjivijima u praksi. A što se tiče obrazovanja, imam osjećaj da tek sada počinjem učiti… Ne bih rekla da je došlo do promjena u stavu prema principima ove metode, jer s obzirom na edukacije iz područja fizioterapije koje sam prošla, to se sve skupa nekako uklopilo. Ono što se promijenilo u stavu je definitivno moje poštovanje prema Pilates metodi koje je sada veće nego prije.

4. Surađuješ s HNS-om kao fizioterapeut. Koje su najčešće povrede kod kojih se ti uključuješ u priču?
Suradnja s Hrvatskim nogometnim savezom je zadnju godinu na pauzi s obzirom na trudnoću i malu bebu. Teško je izdvojiti najčešće povrede kod kojih se ja uključujem jer kada reprezentacija ima službene utakmice, pripreme ili slično, liječnik i fizioterapeut su zaduženi za zdravlje igračica u svakom segmentu. Tako sve ozljede nakon pregleda liječnika dolaze u moje ruke. Neke najčešće već su dobro poznate u svijetu nogometa poput uganuća gležnja, a potom razna istegnuća, rupture mišića, kontuzije i tako dalje. Osim toga često se susrećem sa stanjima i ozljedama koje su posljedica posturalnih disbalansa. U tom slučaju kao suradnik ne mogu puno utjecati. Moja uloga je educirati igračice i pratiti ih dok su s reprezentacijom. Nakon toga trebale bi nastaviti raditi isto u matičnim klubovima, a na to ne možemo previše utjecati. Mogla bih reći da je to posljedica položaja ženskog nogometa u Hrvatskoj, iako se u posljednje vrijeme puno ulaže u razvoj ženskog nogometa.

5. U svojoj udruzi Centar ”Kinezis” provodiš treninge s rekreativcima. Za razliku od sportaša na koje ozljede tu moraš misliti? S kakvim sve pitanjima ti rekreativci dolaze?
U Centru „Kinezis“ atmosfera je puno opuštenija po tom pitanju. U našim dvoranama dobro su poznata pravila ponašanja, tako da je rizik od ozljede sveden na minimum. Naši članovi više niti ne razmišljaju o nekim stvarima koje rade već im je to prešlo u rutinu, što nam je jedan od ciljeva. Nema ljepšeg osjećaja nego sa strane kao neprimjetno gledati grupu kako priprema rekvizite za rad podižući teret, a njihova tijela su u pravilnom položaju, točno onako kako sam ih učila. Zapravo u centru nemamo problema s ozljedama nastalim u našoj dvorani, hvala Bogu. Ako postoje ozljede radi se o kroničnim problemima članova te se upravo zbog problema osoba odlučuje obratiti nama. Takvi članovi se prije uključivanja u grupu savjetuju sa mnom. Moja uloga je da ih savjetujem što je najbolje za njih i dam svoje mišljenje, a ako je potrebno uputim po odobrenje u liječnika. Takvi članovi u grupi su uvijek pod mojim neprimjetnim povećalom. Nakon što se problem riješi ili smanje bolovi zbog kojih je osoba došla u dvoranu, ta osoba zadovoljna ostaje u centru.

Rekreativci dolaze s različitim pitanja, a raspon pitanja je nemoguće opisati. Mislim da svi dobro znaju o čemu pričam. Ono što je moje područje i što znam, rado odgovorim, dam savjet i ako je potrebno tu osobu uputim u kolege ako ja ne mogu pomoći. S druge strane na pitanja na koja ne znam odgovor i ne dajem odgovor. Često članovi znaju pitati primjerice za prehranu i jelovnik. Osnovne smjernice zdrave prehrane uvijek rado podijelim s njima, ali na pitanje o jelovniku odgovorim da nisam kompetentna osoba za takvo što i uputim ih nutricionisti. Kako svoje znanje nastojim prenijeti našim članovima tako i ja puno toga naučim od njih.

6. Koje su tvoje želje za dalje? Edukacije, centar, suradnje koje priželjkuješ?
Želja ima puno, ali ja uvijek kažem ”sve u svoje vrijeme”. Prestala sam se opterećivati i sama sebi stvarati pritisak, ovako puno bolje funkcioniram. Prije svega, cilj mi je magistrirati i dovršiti neke radove, a to lagano privodim kraju. Što se tiče edukacija sve ovisi o trenutku u kojem se nađem i što se otvori ispred mene, tako da mi je teško o tome pričati. U ovom području jednostavno je neophodno učiti iz dana u dan jer smo svakodnevno bombardirani novim saznanjima.

Iz godine u godinu se širi priča s Centrom „Kinezis“, a nadam se da ćemo tako i nastaviti. Neki projekti i suradnje s centrom su u planu, ali o tome ne bi htjela pričati još sada, neka sve ide svojim tokom. Priča s Centrom „Kinezis“ je točno ono što želim, mala i po mojoj mjeri. Tu mi je bitnija kvaliteta nego kvantiteta, a to osjete i naši članovi. Osim toga otvaraju se i neke privatne suradnje i međunarodni projekti, ali rano je još za bilo kakvu najavu.

Jeleni se za sva pitanja slobodno javite na navedene kontakte.
FB page: Centar “Kinezis”

email: [email protected]
mob: 0981620504